Tobija 2

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Kad sam se dakle sa svojom ženom Anom i sa sinom Tobijom opet našao na svome, bijaše mi na Pedesetnicu, a to je Blagdan sedmicâ, priređen lijep objed i ja sjedoh da blagujem.	1 Et sub Asarhaddon rege descendi in domum meam, et reddita est mihi uxormea Anna et filius meus Thobias. In Pentecoste, die festo nostro, qui estsanctus a Septimanis, factum est mihi prandium bonum, et discubui, ut pranderem.
2 Vidjevši ona mnoga jela, rekoh sinu: »Idi i dovedi jednoga od naše braće na koga naiđeš a koji se sjeća Gospodina. Eto, čekat ću te!«	2 Et apposita est mihi mensa, et vidi pulmentaria complura. Et dixi Thobiaefilio meo: “ Vade et, quemcumque pauperem inveneris ex fratribus nostris, quisunt captivi in Nineve, qui in mente habet Dominum in toto corde suo, huncadduc, et manducabit pariter mecum; ecce sustineo te, fili, donec venias ”.
3 Kad se sin vratio, kaza: »Oče, jedan od našega roda zadavljen je i bačen na trg.«	3 Et abiit Thobias quaerere aliquem pauperem ex fratribus nostris et reversusdixit mihi: “ Pater! ”. Et ego dixi illi: “ Ecce ego, fili ”. Etrespondens ait: “ Ecce unus ex natione nostra occisus est et proiectus est inforo et nunc ibidem laqueo suffocatus est ”.
4 A ja, ništa i ne okusiv, skočih na noge i unesoh onoga mrtvaca u jednu kuću, gdje mogaše ostati sve do zalaza sunca.	4 Et exsiliens reliqui prandium,antequam ex illo gustarem, et sustuli eum de platea in unam domum, donec solcaderet, et illum sepelirem.
5 Potom se vratih, umih se i pojedoh svoj objed u žalosti.	5 Et reversus lavi et manducavi panem meum cumluctu
6 Sjetih se Amosova proročanstva: »Svetkovine vaše u tugu će se pretvoriti, a radosti vaše kuknjavom će postati.« I zaplakah.	6 et rememoratus sum sermonis prophetae Amos, quem locutus est in Betheldicens: “ Convertentur omnes dies festi vestri in luctum, et omnia cantica vestra in lamentationem ”.
7 Kad je sunce zašlo, odoh, iskopah raku i sahranih mrtvoga.	7 Et lacrimatus sum. Et, postquam sol occidit, abii et fodiens sepelivi illum.
8 Susjedi mi se rugali i govorili: »Zar se ne boji da će ga zbog toga ubiti? Jednom se izvukao, a sad opet pokopa mrtvace.«	8 Et proximi mei deridebant me dicentes: “ Non timet adhuc hic homo; iam eniminquisitus est huius rei causa, ut occideretur, et fugit et ecce iterum sepelitmortuos ”.
9 Iste noći, poslije onog ukopa, vratih se kući, a kako bijah nečist, legoh kraj zida u vrtu; bilo je toplo pa sam spavao otkrivena lica.	9 Et lavi ea nocte, postquam illum sepelivi, et introivi in atriummeum et obdormivi circa parietem atrii, et facies mea nuda erat propter aestum.
10 Nisam znao da je u zidu bila ptičica. I kako mi oči bijahu otvorene, padoše mi tople ptičje izmetine u oči i od toga dobih bijele mrlje. Išao sam liječnicima, ali mi ne mogoše pomoći. Uzdržavao me Ahikar dok ne ode u Elimaidu.	10 Et ignorabam quoniam passeres in pariete super me erant, quorum stercorainsederunt in oculos meos calida et induxerunt albugines. Et ibam ad medicos, utcurarer, et, quanto inunxerunt me medicamentis, tanto magis oculi meiexcaecabantur maculis, donec perexcaecatus sum. Et eram inutilis meis oculisannis quattuor, et omnes fratres mei dolebant pro me. Achicarus autem pascebatme annis duobus, priusquam iret in Elymaida.
11 Moja je žena Ana odonda zarađivala ručnim radom: prela je i tkala.	11 In illo tempore Anna uxor meamercede deserviebat operibus mulierum lanam faciens.
12 Kad bi gospodarima obavila posao, platili bi joj. Sedmoga dana mjeseca distrosa dovrši tako jedan rad i posla ga gospodarima. Oni joj sve isplatiše i povrh toga pokloniše jare.	12 Et remittebat dominiseorum, et dabant ei mercedem. Septima autem die mensis Dystri detexuit texturamet reddidit illam dominis, et dederunt ei mercedem totam et dederunt ei protextura haedum de capris.
13 Kad ga dovede, jare poče večati. Upitah ženu: »Odakle ti jare? Da možda nije ukradeno? Vrati ga gospodarima, jer nije dopušteno jesti što je ukradeno.«	13 Et cum introisset ad me haedus, coepit clamare. Etvocavi eam et dixi: “ Unde est hic haedus? Ne forte furtivus sit, redde illumdominis suis; nobis enim non licet manducare quidquam furtivum ”.
14 A ona odgovori: »Dadoše mi ga kao dar povrh plaće.« Ali ja nisam vjerovao, nego sam joj, naljutivši se na nju, svejednako govorio da ga vrati gospodarima. A ona onda odgovori: »Gdje su tvoje milostinje i tvoja dobra djela? Eto, vide se na tebi!«	14 Et illamihi dixit: “ Munere mihi datus est supra mercedem ”. Et ego non credebamei, sed dicebam, ut restitueret illum dominis, et erubescebam coram illa huiusrei causa. Et respondens dixit mihi: “ Et ubi sunt eleemosynae tuae? Ubi suntiustitiae tuae? Ecce, omnia tibi nota sunt ”.