Psalmi 40

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Zborovođi. Davidov.	1 Magistro chori. David. Psalmus.
2 Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.	2 Exspectans exspectavi Dominum, et intendit mihi.
3 Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi.	3 Et exaudivit clamorem meum et eduxit me de lacu miseriae et de luto faecis; et statuit super petram pedes meos et firmavit gressus meos.
4 U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu. Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti: uzdanje će svoje staviti u Jahvu.	4 Et immisit in os meum canticum novum, carmen Deo nostro. Videbunt multi et timebunt et sperabunt in Domino.
5 Blago čovjeku koji se u Jahvu uzda, koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, za onima koji se predaju prijevari.	5 Beatus vir, qui posuit Dominum spem suam et non respexit superbos et declinantes in mendacium.
6 Čudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj, i namisli čudesne – ravna ti nema! Kazivat’ ih i objavljivati želim, al’ odveć ih je da bi se nabrojit’ mogli.	6 Multa fecisti tu, Domine Deus meus, mirabilia tua, et cogitationes tuas pro nobis: non est qui similis sit tibi. Si nuntiare et eloqui voluero, multiplicabuntur super numerum.
7 Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi, nego si mi uši otvorio: paljenice ni okajnice ne tražiš.	7 Sacrificium et oblationem noluisti, aures autem fodisti mihi. Holocaustum et pro peccato non postulasti,
8 Tada rekoh: »Evo dolazim! U svitku knjige piše za mene:	8 tunc dixi: “ Ecce venio. In volumine libri scriptum est de me.
9 Milje mi je, Bože moj, vršit’ volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«	9 Facere voluntatem tuam, Deus meus, volui; et lex tua in praecordiis meis ”.
10 Tvoju ću pravdu naviještat’ u velikom zboru, i usta svojih zatvoriti neću, o Jahve, sve ti je znano.	10 Annuntiavi iustitiam tuam in ecclesia magna; ecce labia mea non prohibebo, Domine, tu scisti.
11 Tvoju pravdu neću kriti u srcu, kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit neću dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.	11 Iustitiam tuam non abscondi in corde meo, veritatem tuam et salutare tuum dixi. Non abscondi misericordiam tuam et veritatem tuam ab ecclesia magna.
12 A ti, o Jahve, milosrđa mi svog ne krati, dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.	12 Tu autem, Domine, ne prohibeas miserationes tuas a me; misericordia tua et veritas tua semper suscipiant me,
13 Jer me okružiše nesreće nebrojene, krivice me moje sustigoše da gledat’ ne mogu: više ih je no vlasi na glavi, i srce mi je stoga klonulo.	13 quoniam circumdederunt me mala, quorum non est numerus; comprehenderunt me iniquitates meae, et non potui videre. Multiplicatae sunt super capillos capitis mei, et cor meum dereliquit me.
14 Bilo ti milo, o Jahve, da me izbaviš; Gospodine, u pomoć mi pohitaj!	14 Complaceat tibi, Domine, ut eruas me; Domine, ad adiuvandum me festina.
15 Neka se postide i smetu svi koji mi o glavi rade. Nek’ uzmaknu i neka se posrame koji se nesreći mojoj raduju!	15 Confundantur et revereantur simul, qui quaerunt animam meam, ut auferant eam. Avertantur retrorsum et erubescant, qui volunt mihi mala.
16 Neka se skamene u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoću!	16 Obstupescant propter confusionem suam, qui dicunt mihi: “ Euge, euge ”.
17 Neka kliču i nek’ se vesele u tebi svi koji te traže! Neka govore svagda: »Velik je Jahve!« svi koji spasenje tvoje ljube.	17 Exsultent et laetentur in te omnes quaerentes te; et dicant semper: “ Magnificetur Dominus ”, qui diligunt salutare tuum.
18 Bijedan sam ja i nevoljan, al’ Jahve se brine za me. Ti si pomoć moja i moj spasitelj; o Bože moj, ne kasni!	18 Ego autem egenus et pauper sum; Dominus sollicitus est mei. Adiutor meus et liberator meus tu es; Deus meus, ne tardaveris.