Psalmi 73

¹ Psalam.
Asafov. Kako je dobar Bog čestitima,
Bog onima koji su čista srca!

² A meni umalo noge ne posrnuše,
zamalo koraci ne okliznuše,

³ jer zločincima zavidjeh
motreći sreću grešnikâ.

⁴ Nikakvu patnju ne snose,zdravo je i pretilo tijelo njihovo.

⁵ Ne žive u mukama smrtnika,
ljudske ih nevolje ne biju.

⁶ Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu,
a nasilje haljina koja ih pokriva.

⁷ Iz pretila srca izlazi opakost njihova,
srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.

⁸ Podsmjehuju se i zlobno govore,
nasiljem prijete odozgo.

⁹ Ustima na nebo nasrću,
a jezik se njihov obara na zemlju.

¹⁰ Zato moj narod za njima leti
i srče obilne vode

¹¹ pa veli: »Kako da dozna Bog?
Spoznaje li Svevišnji?«

¹² Eto, takvi su grešnici:
uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.

¹³ Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto
i u nedužnosti prao ruke

¹⁴ kad sam primao udarce svaki dan
i kaznu jutro za jutrom?

¹⁵ Da sam kazao: »Govorit ću kao i oni«,
izdao bih rod sinova tvojih.

¹⁶ Promišljah tada da bih spoznao:
al’ mi se učini mučno u očima mojim

¹⁷ sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje
pa prozreh kakav im je svršetak.

¹⁸ Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš,
u propast ih obaraš.

¹⁹ Kako učas propadoše,
nestaše, užas ih izjede!

²⁰ Kao što čovjek prezire san kad se probudi,
tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.

²¹ Kad mi duša bijaše ojađena,
a bubrezi probodeni,

²² bezumnik bijah bez razbora,
k’o živinče pred tobom.

²³ Al’ ću odsad uvijek biti s tobom,
jer ti prihvati desnicu moju:

²⁴ vodit ćeš me po naumu svojem
da me zatim uzmeš u slavu svoju.

²⁵ Koga ja imam u nebu osim tebe?
Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.

²⁶ Malaksalo mi tijelo i srce:
okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!

²⁷ Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe,
istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.

²⁸ A meni je milina biti u Božjoj blizini,
imati sklonište svoje u Jahvi.
Pripovijedat ću sva tvoja djela
na vratima kćeri sionske.