Psalmi 89

¹ Poučna pjesma.
Ezrahijca Etana.

² O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka,
kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.

³ Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju:

⁴ »Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:

⁵ tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

⁶ Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve,
i tvoju vjernost u zboru svetih.

⁷ Ta tko je u oblacima ravan Jahvi,
tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?

⁸ Bog je strahovit u zboru svetih,
velik i strašan svima oko sebe.

⁹ Jahve, Bože nad vojskama, tko je kao ti?
Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.

¹⁰ Ti zapovijedaš bučnome moru,
obuzdavaš silu valova njegovih;

¹¹ ti sasječe Rahaba i zgazi,
snažnom mišicom rasu dušmane svoje.

¹² Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja,
zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;

¹³ sjever i jug ti si stvorio,
Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.

¹⁴ Tvoja je mišica snažna,
ruka čvrsta, desnica dignuta.

¹⁵ Pravda i pravednost temelj su prijestolja tvoga,
ljubav i istina koračaju pred tobom.

¹⁶ Blago narodu vičnu svetom klicanju,
on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,

¹⁷ u tvom se imenu raduje svagda
i tvojom se pravdom ponosi.

¹⁸ Jer ti si ures moći njegove,
po tvojoj milosti raste snaga naša.

¹⁹ Jer Jahve je štit naš,
Svetac Izraelov kralj je naš.

²⁰ Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim:
»Junaku stavih krunu na glavu,
izabranika iz naroda izdigoh;

²¹ nađoh Davida, slugu svoga,
svetim ga svojim uljem pomazah,

²² da ruka moja svagda ostane s njime
i moja mišica da ga krijepi.

²³ Neće ga nadmudriti dušmanin,
niti oboriti sin bezakonja.

²⁴ Razbit ću pred njim protivnike njegove,
pogubit ću mrzitelje njegove.

²⁵ Vjernost moja i dobrota bit će s njime
i u mome imenu rast će mu snaga.

²⁶ Pružit ću njegovu ruku nad more,
do Rijeke desnicu njegovu.

²⁷ On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.’

²⁸ A ja ću ga prvorođencem učiniti,
najvišim među kraljevima svijeta.

²⁹ Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran.

³⁰ Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim
i prijestolje mu kao dan nebeski.

³¹ Ako li mu sinovi zakon moj ostave
i ne budu hodili po naredbama mojim,

³² ako li prestupe odredbe moje
i ne budu čuvali zapovijedi mojih;

³³ šibom ću kazniti nedjelo njihovo,
udarcima ljutim krivicu njihovu,

³⁴ ali mu naklonosti svoje oduzeti neću
niti ću prekršiti vjernosti svoje.

³⁵ Neću povrijediti saveza svojega
i neću poreći obećanja svoga.

³⁶ Jednom se zakleh svetošću svojom:
Davida prevariti neću:

³⁷ potomstvo će njegovo ostati dovijeka,
prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,

³⁸ ostat će dovijeka kao mjesec,
vjerni svjedok na nebu.«

³⁹ A sada ti ga odbi i odbaci,
silno se razgnjevi na pomazanika svoga.

⁴⁰ Prezre savez sa slugom svojim
i krunu njegovu do zemlje ponizi.

⁴¹ Razvali sve zidine njegove,
njegove utvrde u ruševine baci.

⁴² Pljačkaju ga svi što naiđu,
na ruglo je susjedima svojim.

⁴³ Podiže desnicu dušmana njegovih
i obradova protivnike njegove.

⁴⁴ Otupi oštricu mača njegova,
u boju mu ne pomože.

⁴⁵ Njegovu sjaju kraj učini,
njegovo prijestolje na zemlju obori.

⁴⁶ Skratio si dane mladosti njegove,
sramotom ga pokrio.

⁴⁷ Ta dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati?
Hoće li gnjev tvoj k’o oganj gorjeti?

⁴⁸ Sjeti se kako je kratak život moj,
kako si ljude prolazne stvorio!

⁴⁹ Tko živ smrti vidjeti neće?
Tko će od ruke podzemlja dušu sačuvati?

⁵⁰ Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska
kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?

⁵¹ Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih:
u srcu nosim svu mržnju pogana

⁵² s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve,
s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.

⁵³ Blagoslovljen Jahve dovijeka!
Tako neka bude. Amen!