Habakuk 1

¹ Proroštvo koje vidje prorok Habakuk.

² Dokle ću, Jahve, zapomagati,
a da ti ne čuješ?
Vikati k tebi »Nasilje!«
a da ti ne spasiš?

³ Zašto mi nepravdu iznosiš pred oči,
zašto gledaš ugnjetavanje?
Pljačka je i nasilje preda mnom.
Raspra je, razmirica bjesni!

⁴ Zakon je izgubio snagu,
a pravda se ni načas ne pomalja.
Da, zlikovac progoni pravednika,
pravo je stoga izopačeno.

⁵ Obazrite se na narode, pogledajte,
čudite se, zapanjite!
Jer u vaše dane činim djelo
u koje ne biste vjerovali
da vam ga tko ispriča.

⁶ Da! Evo dižem Kaldejce,
narod divlji i naprasit
što nadire širom zemlje
da obitavališta otme tuđa.

⁷ On je strašan i jezovit,
od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov ponos.

⁸ Konji su mu brži od leoparda,
hitriji od vukova uvečer;
jahači mu poskakuju, stižu izdaleka,
ustremljeni k’o orlovi da plijen proždru.

⁹ Svi će doći rad’ grabeža,
lica im žegu k’o istočni vjetar,
grabe roblje kao pijesak!

¹⁰ Taj se narod kraljevima ruga,
podsmjehuje knezovima,
poigrava se svim utvrdama,
nasipa zemlju i zauzima ih.

¹¹ Tad se k’o vjetar okrenu i ode,
zlikovac komu je snaga bog postala.

¹² Nisi li od davnih vremena, Jahve,
Bože moj, Sveče moj?
Ti koji ne umireš!
Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde,
postavio ga, Stijeno, da kažnjava.

¹³ Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale.
Ti ne možeš motriti tlačenja.
Zašto gledaš vjerolomce,
šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe?

¹⁴ Postupaš s ljudima k’o s morskim ribama,
k’o s gmazovima što nemaju gospodara!

¹⁵ On ih sve lovi na udicu,
izvlači ih mrežom,
pređom ih skuplja
i tako se raduje i likuje.

¹⁶ Stog žrtvuje mreži svojoj,
pali tamjan svojoj pređi
jer mu pribavljaju zalogaj slastan,
hranu pretilu.

¹⁷ Valja li, dakle, da neprestano poteže mač
i kolje narod nemilice?