Psalmi 71

¹ Tebi se, Jahve, utječem,
ne daj da se ikada postidim!

² U pravdi me svojoj spasi i izbavi,
prikloni uho k meni i spasi me!

³ Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:
jer ti si stijena i utvrda moja.

⁴ Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja:

⁵ jer ti si, o Gospode, ufanje moje,
Jahve, uzdanje od moje mladosti!

⁶ Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila:
u te se svagda uzdam.

⁷ Mnogima postadoh čudo,
jer ti si mi bio silna pomoć.

⁸ Usta mi bijahu puna tvoje hvale,
slaviše te svaki dan!

⁹ Ne zabaci me u starosti:
kad mi malakšu sile, ne zapusti me!

¹⁰ Jer govore o meni moji dušmani,
i koji me vrebaju složno se svjetuju:

¹¹ »Bog ga je napustio;
progonite ga i uhvatite
jer nema tko da ga spasi!«

¹² O Bože, ne stoj daleko od mene,
Bože moj, pohitaj mi u pomoć!

¹³ Neka se postide i propadnu koji traže moj život;
nek’ se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreću!

¹⁴ A ja ću se uvijek uzdati,
iz dana u dan hvaleć’ te sve više.

¹⁵ Ustima ću naviještati pravednost tvoju,
povazdan pomoć tvoju:
jer im ne znam broja.

¹⁶ Kazivat ću silu Jahvinu,
Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost.

¹⁷ Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

¹⁸ Ni u starosti, kad posijedim,
Bože, ne zapusti me,
da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom
i svima budućima silu tvoju,

¹⁹ i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba,
kojom učini velika djela.
Bože, tko je kao ti!

²⁰ Trpljenja mnoga i velika bacio si na me:
ali ti ćeš me opet oživiti
i opet me podići iz dubine zemlje.

²¹ Povećaj dostojanstvo moje
i opet me utješi:

²² A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože,
svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov!

²³ Moje će usne klicati pjevajuć’ tebi
i moja duša koju si spasio.

²⁴ I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju,
jer su postiđeni i posramljeni
oni što traže moju nesreću.