Psalmi 57

¹ Zborovođi. Po napjevu »Ne pogubi!«
Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu.

² Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni
jer mi se duša utječe tebi!
U sjenu tvojih krila zaklanjam se
dok pogibao ne mine.

³ Vapijem Bogu višnjemu,
Bogu koji mi čini dobro.

⁴ Nek’ pošalje s nebesa i spasi me,
nek’ postidi one što me progone:
neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!

⁵ Ležim usred lavova
koji proždiru ljudske sinove.
Zubi su im koplja i strijele,
a jezik im mač je naoštren.

⁶ Uzvisi se, Bože, nad nebesa,
slava tvoja nek’ je nad svom zemljom!

⁷ Mrežu namjestiše stopama mojim,
stisnuše dušu moju;
iskopaše preda mnom jamu:
sami nek’ u nju padnu!

⁸ Postojano je srce moje, Bože,
postojano je srce moje;
pjevat ću i svirati.

⁹ Probudi se, dušo moja!
Probudi se, harfo i citaro!
Probudit ću zoru jutarnju.

¹⁰ Hvalit ću te, Gospode, među narodima,
među pucima pjevat ću tebi:

¹¹ jer do neba je dobrota tvoja,
do oblaka vjernost tvoja.

¹² Uzvisi se, Bože, nad nebesa,
slava tvoja nek’ je nad svom zemljom!