Psalmi 31

Biblija Hrvatski	CATHOLIC PUBLIC DOMAIN
1 Zborovođi. Psalam. Davidov.	1 The understanding of David himself. Blessed are they whose iniquities have been forgiven and whose sins have been covered.
2 Tebi se, Jahve, utječem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi!	2 Blessed is the man to whom the Lord has not imputed sin, and in whose spirit there is no deceit.
3 Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiš! Budi mi hrid zaštite, tvrđava spasenja.	3 Because I was silent, my bones grew old, while still I cried out all day long.
4 Jer ti si hrid moja, tvrđava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj.	4 For, day and night, your hand was heavy upon me. I have been converted in my anguish, while still the thorn is piercing.
5 Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, jer ti si moje utočište.	5 I have acknowledged my offense to you, and I have not concealed my injustice. I said, “I will confess against myself, my injustice to the Lord,” and you forgave the impiety of my sin.
6 U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bože vjerni.	6 For this, everyone who is holy will pray to you in due time. Yet truly, in a flood of many waters, they will not draw near to him.
7 Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire, a ja se u Jahvu uzdam.	7 You are my refuge from the tribulation that has surrounded me. You are my exultation: rescue me from those who are surrounding me.
8 Radosno ću klicat’ tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj.	8 I will give you understanding, and I will instruct you in this way, in which you will walk. I will fix my eyes upon you.
9 Nisi me predao u ruke dušmana, noge si mi na prostran put izveo.	9 Do not become like the horse and the mule, which have no understanding. Their jaws are constrained with bit and bridle, so as not to draw near to you.
10 Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo.	10 Many are the scourges of the sinner, but mercy will surround him that hopes in the Lord.
11 Život mi se troši u gorčini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se iscrpila snaga i kosti su moje klonule.	11 Rejoice in the Lord and exult, you just ones, and glory, all you upright of heart.
12 Dušmanima svojim postao sam ruglo, susjedima podsmijeh, a znancima strašilo; koji me vide vani, bježe od mene.
13 Nestalo me k’o mrtvaca iz sjećanja ljudi, postadoh k’o razbijena posuda.
14 Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud: sastaju se protiv mene i smišljaju kako da mi život oduzmu.
15 A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj!
16 U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke dušmana i onih koji me progone!
17 Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi.
18 Jahve, ne bilo me stid što tebe zazvah! Neka se postide zlotvori, nek’ u podzemlju zamuknu.
19 Nek’ zanijeme usne lažljive koje protiv pravednika govore drsko, oholo i prezirno.
20 O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utječu naočigled sinovima čovječjim.
21 Zaklanjaš ih štitom lica svoga od zavjera ljudskih; u šatoru svom ih skrivaš od jezika svadljivih.
22 Blagoslovljen Jahve jer me obasu čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.
23 U tjeskobi svojoj već mišljah: »Odbačen sam od pogleda tvoga.« Ali ti si čuo glas mog zaziva dok sam tebi vapio.
24 Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi: čuva Jahve svoje vjernike, a po zasluzi vraća onima koji postupaju oholo.
25 Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate!