Psalmi 107

¹ Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar,
jer je dovijeka ljubav njegova!

² Tako nek’ reknu svi otkupljenici
koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske

³ i koje skupi iz svih zemalja,
s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.

⁴ Lutahu pustinjom, u samoći pustoj,
puta ne nalazeć’ do naseljena grada.

⁵ Gladni su bili, žeđu izmoreni,
duša je klonula u njima.

⁶ Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi,
i on ih istrže iz svih nevolja.

⁷ Pravim ih putem povede
da stignu ka gradu naseljenu.

⁸ Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

⁹ Jer gladnu dušu on nasiti,
dušu izgladnjelu on napuni dobrima.

¹⁰ U mraku sjeđahu i u tmini,
sputani bijedom i gvožđima,

¹¹ jer su prkosili besjedama Božjim
i prezreli naum Svevišnjega.

¹² Srce im stoga skrši patnjama:
posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.

¹³ Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz svih nevolja.

¹⁴ Izvede ih iz tmina i mraka,
raskide okove njihove.

¹⁵ Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

¹⁶ Jer razbi vrata mjedena
i gvozdene polomi zasune.

¹⁷ Zbog svojih bezakonja bolovahu oni,
ispaštajuć’ svoje opačine:

¹⁸ svako se jelo gadilo duši njihovoj,
do vrata smrti oni dođoše.

¹⁹ Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz svih nevolja.

²⁰ Riječ svoju posla da ih ozdravi
i život im spasi od jame grobne.

²¹ Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

²² Nek’ prinose žrtve zahvalnice
i kličući nek’ djela njegova kazuju!

²³ Oni koji lađama zaploviše morem
da po vodama silnim trguju:

²⁴ oni vidješe djela Jahvina,
čudesa njegova na pučini.

²⁵ On reče i olujni se vjetar uzvitla
što u visinu diže valove mora.

²⁶ Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu,
u nevolji duša im ginula.

²⁷ Teturahu i posrtahu kao pijani,
sva ih je mudrost izdala.

²⁸ Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz svih nevolja.

²⁹ Smiri oluju u tih povjetarac,
valovi morski umukoše.

³⁰ Obradovaše se tišini,
u željenu luku on ih povede.

³¹ Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

³² Neka ga uzvisuju u narodnom zboru,
neka ga hvale u vijeću staraca!

³³ On pretvori rijeke u pustinju,
a izvore vodene u žednu zemlju;

³⁴ plodonosnu zemlju u slanu pustaru
zbog zloće žitelja njezinih.

³⁵ On obrati pustinju u jezero,
a zemlju suhu u vodene izvore

³⁶ i naseli ondje izgladnjele
te podigoše grad gdje će živjeti.

³⁷ Zasijaše njive, posadiše vinograde
što im doniješe obilnu ljetinu.

³⁸ I on ih blagoslovi te se namnožiše silno
i stada im se ne smanjiše.

³⁹ Prorijeđeni bjehu i prezreni
pod teretom patnjâ i nevoljâ.

⁴⁰ Onaj što izlijeva prezir na knezove
pusti ih da po bespuću pustom lutaju.

⁴¹ Iz nevolje podiže ubogog
i obitelji k’o stada umnožî.

⁴² Videć’ to, čestiti neka se raduju,
a zloća neka sebi usta začepi!

⁴³ Tko je mudar nek’ o svemu tom razmišlja
i nek’ uvidi dobrotu Jahvinu!