SCRUTATIO

Jueves, 9 Octubre 2025 - Santi Dionigi e Compagni m. ( Letture di oggi)

Psalmi 102


font
Biblija HrvatskiEL LIBRO DEL PUEBLO DE DIOS
1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu
izlijeva pred Jahvom.
1 Oración del afligido que, en su angustia, derrama su llanto ante el Señor.

2 Jahve, usliši molitvu moju,
i vapaj moj k tebi da dođe!
2 Señor, escucha mi oración

y llegue a ti mi clamor;

3 Nemoj sakrivati lice od mene
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje:
kad te prizovem, brzo me usliši!
3 no me ocultes tu rostro

en el momento del peligro;

inclina hacia mí tu oído,

respóndeme pronto, cuando te invoco.

4 Jer moji dani nestaju poput dima,
a moje kosti gore kao oganj.
4 Porque mis días se disipan como el humo,

y mis huesos arden como brasas;

5 Srce mi se suši kao pokošena trava
i kruh svoj zaboravljam jesti.
5 mi corazón se seca, marchitado como la hierba,

¡y hasta me olvido de comer mi pan!

6 Od snažnih jecaja mojih
kosti mi uz kožu prionuše.
6 Los huesos se me pegan a la piel,

por la violencia de mis gemidos.

7 Sličan sam čaplji u pustinji,
postah k’o ćuk na pustoj razvalini.
7 Me parezco a una lechuza del desierto,

soy como el búho entre las ruinas;

8 Ne nalazim sna i uzdišem
k’o samotan vrabac na krovu.
8 estoy desvelado, y me lamento

como un pájaro solitario en el tejado;

9 Svagda me grde dušmani moji;
mnome se proklinju što bjesne na me.
9 mis enemigos me insultan sin cesar,

y enfurecidos, me cubren de imprecaciones.

10 Pepeo jedem poput kruha,
a piće svoje miješam sa suzama
10 Yo como ceniza en vez de pan

y mezclo mi bebida con lágrimas,

11 zbog tvoje ljutine i gnjeva,
jer si me digao i bacio.
11 a causa de tu indignación y tu furor,

porque me alzaste en alto y me arrojaste.

12 Moji su dani k’o oduljena sjena,
a ja se, gle, sušim poput trave.
12 Mis días son como sombras que se agrandan,

y me voy secando como la hierba.

13 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka
i tvoje ime kroza sva koljena.
13 Pero tú, Señor, reinas para siempre,

y tu Nombre permanece eternamente.

14 Ustani, smiluj se Sionu:
vrijeme je da mu se smiluješ
– sada je čas!
14 Tú te levantarás, te compadecerás de Sión,

porque ya es hora de tenerle piedad,

ya ha llegado el momento señalado:

15 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo,
žale ruševine njegove.
15 tus servidores sienten amor por esas piedras

y se compadecen de esas ruinas.

16 Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega
i svi kraljevi zemlje slave tvoje
16 Las naciones temerán tu Nombre, Señor,

y los reyes de la tierra se rendirán ante tu gloria:

17 kad Jahve opet sazda Sion,
kad se pokaže u slavi svojoj,
17 cuando el Señor reedifique a Sión

y aparezca glorioso en medio de ella;

18 kad se osvrne na prošnju ubogih
i ne prezre molitve njihove.
18 cuando acepte la oración del desvalido

y no desprecie su plegaria.

19 Nek’ se zapiše ovo za budući naraštaj,
puk što nastane neka hvali Jahvu.
19 Quede esto escrito para el tiempo futuro

y un pueblo renovado alabe al Señor:

20 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta,
s nebesa na zemlju gleda
20 porque él se inclinó desde su alto Santuario

y miró a la tierra desde el cielo,

21 da čuje jauke sužnjeva,
da izbavi smrti predane,
21 para escuchar el lamento de los cautivos

y librar a los condenados a muerte.

22 da se na Sionu navijesti ime Jahvino
i njegova hvala u Jeruzalemu
22 para proclamar en Sión el nombre del Señor

y su alabanza en Jerusalén,

23 kad se narodi skupe
i kraljevstva da služe Jahvi.
23 cuando se reúnan los pueblos y los reinos,

y sirvan todos juntos al Señor.

24 Putem je istrošio sile moje,
skratio mi dane.
24 Mis fuerzas se debilitaron por el camino

y se abreviaron mis días;

25 Rekoh: »Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih!
Kroza sva koljena traju godine tvoje.
25 pero yo digo: «Dios mío,

no me lleves en la mitad de mi vida,

tú que permaneces para siempre».

26 U početku utemelji zemlju,
i nebo je djelo ruku tvojih.
26 En tiempos remotos, fundaste la tierra,

y el cielo es obra de tus manos;

27 Propast će, ti ćeš ostati,
sve će ostarjeti kao odjeća.
Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
27 ellos se acaban, y tú permaneces:

se desgastan lo mismo que la ropa,

los cambias como a un vestido, y ellos pasan.

28 ti si uvijek isti
– godinama tvojim nema kraja.
28 Tú, en cambio, eres siempre el mismo,

y tus años no tienen fin.

29 Djeca će tvojih slugu živjeti u miru
i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.«
29 Los hijos de tus servidores tendrán una morada

y su descendencia estará segura ante ti.