SCRUTATIO

Martes, 15 Septiembre 2026 - Beata Maria Vergine Addolorata ( Letture di oggi)

Salmos 78


font
Biblia SagradaBiblija Hrvatski
1 Poema de Asaf. |Escucha, pueblo mío, mi enseñanza; | inclina el oído a las palabras de mi boca:1 Poučna pjesma.
Asafova. Poslušaj, narode moj, moj nauk,
prikloni uho riječima usta mojih!
2 que voy a abrir mi boca a las sentencias, | para que broten los enigmas del pasado.2 Otvorit ću svoja usta na pouku,
iznijet ću tajne iz vremena davnih.
3 Lo que oímos y aprendimos, | lo que nuestros padres nos contaron,3 Ono što čusmo i saznasmo,
što nam kazivahu oci,
4 no lo ocultaremos a sus hijos, | lo contaremos a la futura generación: | las alabanzas del Señor, su poder, | las maravillas que realizó;4 nećemo kriti djeci njihovoj,
predat ćemo budućem koljenu:
slavu Jahvinu i silu njegovu
i djela čudesna što ih učini.
5 porque él estableció una norma para Jacob, | dio una ley a Israel. | Él mandó a nuestros padres | que lo enseñaran a sus hijos,5 Svjedočanstvo podiže on u Jakovu,
Zakon postavi u Izraelu,
da ono što naredi ocima našim
oni djeci svojoj objave,
6 para que lo supiera la generación siguiente, | los hijos que nacieran después. | Que surjan y lo cuenten a sus hijos,6 da sazna budući naraštaj,
i sinovi koji će se roditi
da djeci svojoj kazuju
7 para que pongan en Dios su confianza | y no olviden las acciones de Dios, | sino que guarden sus mandamientos;7 da u Boga ufanje svoje stave
i ne zaborave djela Božjih,
već da vrše zapovijedi njegove,
8 para que no imiten a sus padres, | generación rebelde y pertinaz; | generación de corazón inconstante, | de espíritu infiel a Dios.8 kako ne bi bili, kao oci njihovi,
naraštaj buntovan, prkosan –
naraštaj srcem nestalan
i duhom Bogu nevjeran.
9 Los arqueros de la tribu de Efraín | volvieron la espalda en la batalla.9 Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom,
u dan bitke okrenuše leđa.
10 No guardaron la alianza de Dios, | se negaron a seguir su ley,10 Saveza s Bogom ne održaše
i ne htjedoše hoditi po zakonu njegovu.
11 echando en olvido sus acciones, | las maravillas que les había mostrado,11 Zaboraviše na djela njegova,
na čudesa koja im pokaza.
12 cuando hizo portentos a vista de sus padres, | en la tierra de Egipto, en el campo de Soán.12 Pred njihovim ocima činio je znakove
u Egiptu, u Soanskom polju.
13 Hendió el mar para darles paso, | sujetando las aguas como muros;13 On more razdijeli i njih prevede,
vode kao nasip uzdiže.
14 los guiaba de día con una nube, | de noche con el resplandor del fuego.14 Danju ih vodio oblakom,
a svu noć ognjem blistavim.
15 Hendió la roca en el desierto, | y les dio a beber raudales de agua;15 U pustinji hrid prolomi
i napoji ih obilno kao iz bezdana.
16 sacó arroyos de la peña, | hizo correr las aguas como ríos.16 Iz stijene izbi potoke
te izvede vode k’o velike rijeke.
17 Pero ellos volvieron a pecar contra él, | y en el desierto se rebelaron contra el Altísimo:17 A oni jednako griješiše,
prkosiše Višnjem u pustinji.
18 tentaron a Dios en sus corazones, | pidiendo una comida a su gusto;18 Boga su kušali u srcima svojim
ištuć’ jela svojoj pohlepnosti.
19 hablaron contra Dios: «¿Podrá Dios | preparar una mesa en el desierto?19 Prigovarali su Bogu i pitali:
»Može li Gospod stol u pustinji prostrti?
20 Él hirió la roca, brotó agua | y desbordaron los torrentes; | pero ¿podrá también darnos pan, | proveer de carne a su pueblo?».20 Eno, udari u hrid, i voda poteče
i provreše potoci:
a može li dati i kruha,
i mesa pružiti svome narodu?«
21 Lo oyó el Señor, y se indignó; | un fuego se encendió contra Jacob, | hervía su cólera contra Israel,21 Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje:
oganj se raspali protiv Jakova,
srdžba se razjari protiv Izraela,
22 porque no tenían fe en Dios | ni confiaban en su auxilio.22 jer ne vjerovaše Bogu
niti se u njegovu pomoć uzdaše.
23 Pero dio orden a las altas nubes, | abrió las compuertas del cielo:23 Pa ozgo naredi oblaku
i otvori brane nebeske,
24 hizo llover sobre ellos maná, | les dio pan del cielo;24 k’o kišu prosu na njih manu da jedu
i nahrani ih kruhom nebeskim.
25 y el hombre comió pan de ángeles, | les mandó provisiones hasta la hartura.25 Čovjek blagovaše kruh jakih;
on im dade hrane do sitosti.
26 Hizo soplar desde el cielo el levante, | y dirigió con su fuerza el viento sur;26 Probudi na nebu vjetar istočni
i svojom silom južnjak dovede.
27 hizo llover carne como una polvareda, | y volátiles como arena del mar;27 Prosu na njih mesa k’o prašine
i ptice krilatice k’o pijeska morskoga.
28 los hizo caer en mitad del campamento, | alrededor de sus tiendas.28 Padoše usred njihova tabora
i oko šatora njihovih.
29 Ellos comieron y se hartaron, | así satisfizo su avidez;29 Jeli su i nasitili se,
želju njihovu on im ispuni.
30 pero, con la avidez recién saciada, | con la comida aún en la boca,30 Još nisu svoju utažili pohlepu
i jelo im još bješe u ustima,
31 la ira de Dios hirvió contra ellos: | mató a los más robustos, | doblegó a la flor de Israel.31 kad se srdžba Božja na njih raspali:
pokosi smrću prvake njihove
i mladiće pobi Izraelove.
32 Y, con todo, volvieron a pecar, | y no dieron fe a sus milagros:32 Uza sve to griješiše dalje
i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.
33 entonces consumió sus días en un soplo, | sus años en un momento.33 I skonča im dane jednim dahom
i njihova ljeta naglim svršetkom.
34 Y, cuando los hacía morir, lo buscaban, | y madrugaban para volverse hacia Dios;34 Kad ih ubijaše, tražiše ga
i opet pitahu za Boga;
35 se acordaban de que Dios era su roca, | el Dios altísimo su redentor.35 spominjahu se da je Bog hridina njihova
i Svevišnji njihov otkupitelj.
36 Lo adulaban con sus bocas, | pero sus lenguas mentían:36 Ali ga opet ustima svojim varahu
i jezikom svojim lagahu njemu.
37 su corazón no era sincero con él, | ni eran fieles a su alianza.37 Njihovo srce s njime ne bijaše,
nit’ bijahu vjerni Savezu njegovu.
38 Él, en cambio, sentía lástima, | perdonaba la culpa y no los destruía: | una y otra vez reprimió su cólera, | y no despertaba todo su furor,38 A on im milosrdno grijeh praštao
i nije ih posmicao;
često je gnjev svoj susprezao
da ne plane svom jarošću.
39 acordándose de que eran de carne, | un aliento fugaz que no torna.39 Spominjao se da su put
i dah koji odlazi i ne vraća se više.
40 ¡Qué rebeldes fueron en el desierto | enojando a Dios en la estepa!40 Koliko mu prkosiše u pustinji
i žalostiše ga u samotnom kraju!
41 Volvían a tentar a Dios, | a irritar al Santo de Israel,41 Sve nanovo iskušavahu Boga
i vrijeđahu Sveca Izraelova
42 sin acordarse de aquella mano | que un día los rescató de la opresión.42 ne spominjuć’ se ruke njegove
ni dana kad ih od dušmana izbavi,
43 Cuando hizo prodigios en Egipto, | portentos en el campo de Soán.43 ni znakova njegovih u Egiptu,
ni čudesnih djela u polju soanskom.
44 Cuando convirtió en sangre los canales | y los arroyos para que no bebieran;44 U krv im pretvori rijeke
i potoke, da ne piju.
45 cuando les mandó tábanos que los picasen | y ranas que los hostigasen;45 Posla na njih obade da ih žderu
i žabe da ih more.
46 cuando entregó a la langosta sus cosechas | y al saltamontes el fruto de sus sudores;46 I predade skakavcu žetvu njihovu,
i plod muke njihove žderaču.
47 cuando aplastó con granizo sus viñedos, | y con escarcha sus higueras;47 Vinograde im tučom udari,
a mrazom smokvike njihove.
48 cuando entregó sus ganados al pedrisco, | y al rayo sus rebaños.48 I predade gradu njihova goveda
i munjama stada njihova.
49 Cuando lanzó contra ellos el incendio de su ira, | su cólera, su furor, su indignación, | enviándolos como siniestros mensajeros.49 Obori na njih svu žestinu gnjeva svog,
jarost, bijes i nevolju:
posla na njih anđele nesreće.
50 Dio curso libre a su ira: | no los salvó de la muerte, | entregó sus vidas a la peste;50 I put gnjevu svojem otvori:
ne poštedje im život od smrti,
životinje im izruči pošasti.
51 cuando hirió a los primogénitos en Egipto, | a las primicias de la virilidad en las tiendas de Cam.51 Pobi u Egiptu sve prvorođeno,
prvence u šatorju Hamovu.
52 Sacó como un rebaño a su pueblo, | los guio como un hato por el desierto,52 I povede narod svoj kao ovce
i vođaše ih kao stado kroz pustinju.
53 los condujo seguros, sin alarmas, | mientras el mar cubría a sus enemigos.53 Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali,
a more je prekrilo dušmane njihove.
54 Los hizo entrar por las santas fronteras, | hasta el monte que su diestra había adquirido;54 U svetu zemlju svoju on ih odvede,
na bregove što mu ih osvoji desnica.
55 ante ellos rechazó a las naciones, | les asignó por suerte su heredad: | instaló en sus tiendas a las tribus de Israel.55 Pred njima istjera pogane,
konopom im podijeli baštinu,
pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.
56 Pero ellos tentaron al Dios altísimo y se rebelaron, | negándose a guardar sus preceptos;56 A oni iskušavali i gnjevili Boga višnjega
i nisu držali zapovijedi njegovih.
57 desertaron y traicionaron como sus padres, | fallaron como un arco engañoso;57 Otpadoše, iznevjeriše se k’o oci njihovi,
k’o lûk nepouzdan oni zatajiše.
58 con sus altozanos lo irritaban, | con sus ídolos provocaban sus celos.58 Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama,
na ljubomor navedoše kumirima svojim.
59 Dios lo oyó y se indignó | y rechazó totalmente a Israel;59 Bog vidje i gnjevom planu,
odbaci posve Izraela.
60 abandonó su morada de Siló, | la tienda en que habitaba con los hombres;60 I napusti boravište svoje u Šilu,
šator u kojem prebivaše s ljudima.
61 abandonó sus valientes al cautiverio, | su orgullo a las manos enemigas;61 Preda u ropstvo snagu svoju
i svoju diku u ruke dušmanske.
62 entregó su pueblo a la espada, | encolerizado contra su heredad;62 Narod svoj prepusti maču,
raspali se na svoju baštinu.
63 el fuego devoraba a los jóvenes, | y sus doncellas no llegaron a casarse;63 Mladiće njihove oganj proguta,
ne udaše se djevice njihove.
64 los sacerdotes caían a espada, | y sus viudas no los lloraban.64 Svećenici njihovi padoše od mača,
ne zaplakaše udove njihove.
65 Pero el Señor se despertó como de un sueño, | como un soldado vencido por el vino:65 Tad se k’o odà sna trgnu Gospodin,
k’o ratnik vinom savladan.
66 hirió al enemigo en la espalda | infligiéndole una derrota perdurable.66 Udari otraga dušmane svoje,
sramotu im vječitu zadade.
67 Repudió las tiendas de José, | no escogió la tribu de Efraín;67 On odbaci šator Josipov
i Efrajimovo pleme ne odabra,
68 escogió la tribu de Judá | y el monte Sión, su preferido.68 već odabra pleme Judino
i goru Sion koja mu omilje.
69 Construyó su santuario como el cielo, | como la tierra, que cimentó para siempre.69 Sagradi svetište k’o nebo visoko,
k’o zemlju utemelji ga dovijeka.
70 Escogió a David, su siervo, | lo sacó de los apriscos del rebaño;70 Izabra Davida, slugu svojega,
uze ga od torova ovčjih;
71 de andar tras las ovejas, lo llevó | a pastorear a su pueblo, Jacob; | a Israel, su heredad.71 odvede ga od ovaca dojilica
da pase Jakova, narod njegov,
Izraela, baštinu njegovu.
72 Los pastoreó con corazón íntegro, | los guiaba con mano inteligente.72 I pasao ih je srcem čestitim
i brižljivim rukama vodio.