Salmos 78
1234567891112131415161718192021222324252627282930313233343536373839404142434445464748495051525354555657585960616263646566676869707172737475767778798081828384858687888990919293949596979899100101102103104105106107108109110111112113114115116117118119120121122123124125126127128129130131132133134135136137138139140141142143144145146147148149150
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| Biblia Sagrada | Biblija Hrvatski |
|---|---|
| 1 Poema de Asaf. |Escucha, pueblo mío, mi enseñanza; | inclina el oído a las palabras de mi boca: | 1 Poučna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moj nauk, prikloni uho riječima usta mojih! |
| 2 que voy a abrir mi boca a las sentencias, | para que broten los enigmas del pasado. | 2 Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih. |
| 3 Lo que oímos y aprendimos, | lo que nuestros padres nos contaron, | 3 Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci, |
| 4 no lo ocultaremos a sus hijos, | lo contaremos a la futura generación: | las alabanzas del Señor, su poder, | las maravillas que realizó; | 4 nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini. |
| 5 porque él estableció una norma para Jacob, | dio una ley a Israel. | Él mandó a nuestros padres | que lo enseñaran a sus hijos, | 5 Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave, |
| 6 para que lo supiera la generación siguiente, | los hijos que nacieran después. | Que surjan y lo cuenten a sus hijos, | 6 da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju |
| 7 para que pongan en Dios su confianza | y no olviden las acciones de Dios, | sino que guarden sus mandamientos; | 7 da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove, |
| 8 para que no imiten a sus padres, | generación rebelde y pertinaz; | generación de corazón inconstante, | de espíritu infiel a Dios. | 8 kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan – naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran. |
| 9 Los arqueros de la tribu de Efraín | volvieron la espalda en la batalla. | 9 Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa. |
| 10 No guardaron la alianza de Dios, | se negaron a seguir su ley, | 10 Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po zakonu njegovu. |
| 11 echando en olvido sus acciones, | las maravillas que les había mostrado, | 11 Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza. |
| 12 cuando hizo portentos a vista de sus padres, | en la tierra de Egipto, en el campo de Soán. | 12 Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju. |
| 13 Hendió el mar para darles paso, | sujetando las aguas como muros; | 13 On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže. |
| 14 los guiaba de día con una nube, | de noche con el resplandor del fuego. | 14 Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim. |
| 15 Hendió la roca en el desierto, | y les dio a beber raudales de agua; | 15 U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana. |
| 16 sacó arroyos de la peña, | hizo correr las aguas como ríos. | 16 Iz stijene izbi potoke te izvede vode k’o velike rijeke. |
| 17 Pero ellos volvieron a pecar contra él, | y en el desierto se rebelaron contra el Altísimo: | 17 A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji. |
| 18 tentaron a Dios en sus corazones, | pidiendo una comida a su gusto; | 18 Boga su kušali u srcima svojim ištuć’ jela svojoj pohlepnosti. |
| 19 hablaron contra Dios: «¿Podrá Dios | preparar una mesa en el desierto? | 19 Prigovarali su Bogu i pitali: »Može li Gospod stol u pustinji prostrti? |
| 20 Él hirió la roca, brotó agua | y desbordaron los torrentes; | pero ¿podrá también darnos pan, | proveer de carne a su pueblo?». | 20 Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?« |
| 21 Lo oyó el Señor, y se indignó; | un fuego se encendió contra Jacob, | hervía su cólera contra Israel, | 21 Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela, |
| 22 porque no tenían fe en Dios | ni confiaban en su auxilio. | 22 jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše. |
| 23 Pero dio orden a las altas nubes, | abrió las compuertas del cielo: | 23 Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske, |
| 24 hizo llover sobre ellos maná, | les dio pan del cielo; | 24 k’o kišu prosu na njih manu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim. |
| 25 y el hombre comió pan de ángeles, | les mandó provisiones hasta la hartura. | 25 Čovjek blagovaše kruh jakih; on im dade hrane do sitosti. |
| 26 Hizo soplar desde el cielo el levante, | y dirigió con su fuerza el viento sur; | 26 Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede. |
| 27 hizo llover carne como una polvareda, | y volátiles como arena del mar; | 27 Prosu na njih mesa k’o prašine i ptice krilatice k’o pijeska morskoga. |
| 28 los hizo caer en mitad del campamento, | alrededor de sus tiendas. | 28 Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih. |
| 29 Ellos comieron y se hartaron, | así satisfizo su avidez; | 29 Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni. |
| 30 pero, con la avidez recién saciada, | con la comida aún en la boca, | 30 Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima, |
| 31 la ira de Dios hirvió contra ellos: | mató a los más robustos, | doblegó a la flor de Israel. | 31 kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove. |
| 32 Y, con todo, volvieron a pecar, | y no dieron fe a sus milagros: | 32 Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova. |
| 33 entonces consumió sus días en un soplo, | sus años en un momento. | 33 I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom. |
| 34 Y, cuando los hacía morir, lo buscaban, | y madrugaban para volverse hacia Dios; | 34 Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga; |
| 35 se acordaban de que Dios era su roca, | el Dios altísimo su redentor. | 35 spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj. |
| 36 Lo adulaban con sus bocas, | pero sus lenguas mentían: | 36 Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu. |
| 37 su corazón no era sincero con él, | ni eran fieles a su alianza. | 37 Njihovo srce s njime ne bijaše, nit’ bijahu vjerni Savezu njegovu. |
| 38 Él, en cambio, sentía lástima, | perdonaba la culpa y no los destruía: | una y otra vez reprimió su cólera, | y no despertaba todo su furor, | 38 A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću. |
| 39 acordándose de que eran de carne, | un aliento fugaz que no torna. | 39 Spominjao se da su put i dah koji odlazi i ne vraća se više. |
| 40 ¡Qué rebeldes fueron en el desierto | enojando a Dios en la estepa! | 40 Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju! |
| 41 Volvían a tentar a Dios, | a irritar al Santo de Israel, | 41 Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova |
| 42 sin acordarse de aquella mano | que un día los rescató de la opresión. | 42 ne spominjuć’ se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi, |
| 43 Cuando hizo prodigios en Egipto, | portentos en el campo de Soán. | 43 ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju soanskom. |
| 44 Cuando convirtió en sangre los canales | y los arroyos para que no bebieran; | 44 U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju. |
| 45 cuando les mandó tábanos que los picasen | y ranas que los hostigasen; | 45 Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more. |
| 46 cuando entregó a la langosta sus cosechas | y al saltamontes el fruto de sus sudores; | 46 I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču. |
| 47 cuando aplastó con granizo sus viñedos, | y con escarcha sus higueras; | 47 Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove. |
| 48 cuando entregó sus ganados al pedrisco, | y al rayo sus rebaños. | 48 I predade gradu njihova goveda i munjama stada njihova. |
| 49 Cuando lanzó contra ellos el incendio de su ira, | su cólera, su furor, su indignación, | enviándolos como siniestros mensajeros. | 49 Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće. |
| 50 Dio curso libre a su ira: | no los salvó de la muerte, | entregó sus vidas a la peste; | 50 I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti. |
| 51 cuando hirió a los primogénitos en Egipto, | a las primicias de la virilidad en las tiendas de Cam. | 51 Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu. |
| 52 Sacó como un rebaño a su pueblo, | los guio como un hato por el desierto, | 52 I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju. |
| 53 los condujo seguros, sin alarmas, | mientras el mar cubría a sus enemigos. | 53 Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove. |
| 54 Los hizo entrar por las santas fronteras, | hasta el monte que su diestra había adquirido; | 54 U svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica. |
| 55 ante ellos rechazó a las naciones, | les asignó por suerte su heredad: | instaló en sus tiendas a las tribus de Israel. | 55 Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska. |
| 56 Pero ellos tentaron al Dios altísimo y se rebelaron, | negándose a guardar sus preceptos; | 56 A oni iskušavali i gnjevili Boga višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih. |
| 57 desertaron y traicionaron como sus padres, | fallaron como un arco engañoso; | 57 Otpadoše, iznevjeriše se k’o oci njihovi, k’o lûk nepouzdan oni zatajiše. |
| 58 con sus altozanos lo irritaban, | con sus ídolos provocaban sus celos. | 58 Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim. |
| 59 Dios lo oyó y se indignó | y rechazó totalmente a Israel; | 59 Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela. |
| 60 abandonó su morada de Siló, | la tienda en que habitaba con los hombres; | 60 I napusti boravište svoje u Šilu, šator u kojem prebivaše s ljudima. |
| 61 abandonó sus valientes al cautiverio, | su orgullo a las manos enemigas; | 61 Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske. |
| 62 entregó su pueblo a la espada, | encolerizado contra su heredad; | 62 Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu. |
| 63 el fuego devoraba a los jóvenes, | y sus doncellas no llegaron a casarse; | 63 Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove. |
| 64 los sacerdotes caían a espada, | y sus viudas no los lloraban. | 64 Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše udove njihove. |
| 65 Pero el Señor se despertó como de un sueño, | como un soldado vencido por el vino: | 65 Tad se k’o odà sna trgnu Gospodin, k’o ratnik vinom savladan. |
| 66 hirió al enemigo en la espalda | infligiéndole una derrota perdurable. | 66 Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade. |
| 67 Repudió las tiendas de José, | no escogió la tribu de Efraín; | 67 On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra, |
| 68 escogió la tribu de Judá | y el monte Sión, su preferido. | 68 već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje. |
| 69 Construyó su santuario como el cielo, | como la tierra, que cimentó para siempre. | 69 Sagradi svetište k’o nebo visoko, k’o zemlju utemelji ga dovijeka. |
| 70 Escogió a David, su siervo, | lo sacó de los apriscos del rebaño; | 70 Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih; |
| 71 de andar tras las ovejas, lo llevó | a pastorear a su pueblo, Jacob; | a Israel, su heredad. | 71 odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu. |
| 72 Los pastoreó con corazón íntegro, | los guiaba con mano inteligente. | 72 I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio. |