Knjiga o Jobu 39

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlâdê košute?	1 Numquid nosti tempus partus ibicum in petris vel parturientes cervas observasti?
2 Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade?	2 Dinumerasti menses conceptus earum et scisti tempus partus earum?
3 Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu,	3 Incurvantur ad fetum et pariunt et fetus suos emittunt.
4 a kad im porod ojača, poraste, ostave ga i ne vraćaju mu se.	4 Impinguantur filii earum et adolescunt in campo, egrediuntur et non revertuntur ad eas.
5 Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave?	5 Quis dimisit onagrum liberum, et vincula ipsius quis solvit?
6 U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje.	6 Cui dedi in solitudine domum et tabernacula eius in terra salsuginis.
7 Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika.	7 Contemnit multitudinem civitatis, clamorem exactoris non audit.
8 Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom.	8 Explorat montes pascuae suae et virentia quaeque perquirit.
9 Možeš li slugom učinit’ bivola, zadržat’ ga noć jednu za jaslama?	9 Numquid volet taurus ferus servire tibi aut morabitur ad praesepe tuum?
10 Možeš li njega za brazdu prikovat’ da ralo vuče po docima tvojim?	10 Numquid alligabis taurum ferum ad arandum loro tuo, aut confringet glebas vallium post te?
11 Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit’ mu težak svoj posao?	11 Numquid fiduciam habebis in magna fortitudine eius et derelinques ei labores tuos?
12 Misliš li tebi da će se vratiti i na gumno ti dotjerati žito?	12 Numquid credes illi quod revertatur et sementem in aream tuam congreget?
13 Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja.	13 Ala struthionis laeta est, penna vero ciconiae et avolat.
14 On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije,	14 Quando derelinquit ova sua in terra, in pulvere calefiunt.
15 ne mareć’ što ih zgazit’ može noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti.	15 Obliviscitur quod pes conculcet ea, aut bestia agri conterat.
16 S nojićima k’o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari.	16 Duratur ad filios suos quasi non sint sui; frustra laborans nullo timore anxiatur.
17 Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora.	17 Privavit enim eam Deus sapientia nec dedit illi intellegentiam.
18 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku.	18 Cum tempus fuerit, in altum alas erigit, deridet equum et ascensorem eius.
19 Zar si ti konja obdario snagom, zar si mu ti vrat grivom ukrasio?	19 Numquid praebebis equo fortitudinem aut circumdabis collo eius iubam?
20 Zar ti činiš da skače k’o skakavac, da u strah svakog nagoni rzanjem?	20 Numquid suscitabis eum quasi locustas? Gloria hinnitus eius terror;
21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje.	21 vallem ungula fodit, exsultat audacter, in occursum pergit armatis.
22 Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće.	22 Contemnit pavorem nec territur neque cedit gladio.
23 Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.	23 Super ipsum sonabit pharetra, micat hasta et acinaces.
24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadržat’:	24 Fervens et fremens sorbet terram nec consistet, cum tubae sonaverit clangor.
25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa.	25 Ubi audierit bucinam, dicit: “Uah!”. Procul odoratur bellum, exhortationem ducum et ululatum exercitus.
26 Zar po promislu tvojem lijeće sokol i prema jugu krila svoja širi?	26 Numquid per sapientiam tuam plumescit accipiter, expandens alas suas ad austrum?
27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije?	27 Numquid ad praeceptum tuum elevabitur aquila et in arduis ponet nidum suum?
28 Na litici on stanuje i nòćî, na grebenima vrleti visokih.	28 In petris manet et in praeruptis silicibus commoratur atque in culmine et arce.
29 Odatle na plijen netremice vreba, oči njegove vide nadaleko.	29 Inde contemplatur escam, et de longe oculi eius prospiciunt.
30 Krvlju se hrane njegovi orlići; gdje je ubijenih, tamo je i on.«	30 Pulli eius lambent sanguinem; et, ubicumque cadaver fuerit, statim adest ”.