Knjiga o Jobu 27

¹⁸ Prije nego svane, on već hitro bježi kloneći se puta preko vinograda.
Njegova su dobra prokleta u zemlji.

¹⁹ K’o što vrućina i žega snijeg upija,
tako i podzemlje proždire grešnike.

²⁰ Zaboravilo ga krilo što ga rodi,
ime se njegovo više ne spominje:
poput stabla zgromljena je opačina.

²¹ Ženu nerotkinju on je zlostavljao,
udovici nije učinio dobra.

²² Al’ Onaj što snažno hvata nasilnike,
ustaje, a njima sva se nada gasi.

²³ Dade mu sigurnost, i on se pouzda;
okom je njegove nadzirao staze.

²⁴ Dignu se zakratko, a onda nestanu,
ruše se i kao svi drugi istrunu,
posječeni kao glave klasovima.«