Knjiga o Jobu 21

Biblija Hrvatski	VULGATA
1 Job progovori i reče:	1 Respondens autem Job, dixit :
2 »Slušajte, slušajte dobro što ću reći, utjehu mi takvu barem udijelite.	2 Audite, quæso, sermones meos, et agite pœnitentiam.
3 Otrpite da riječ jednu ja izrečem, kad završim, tad se rugajte slobodno.	3 Sustinete me, et ego loquar : et post mea, si videbitur, verba, ridete.
4 Zar protiv čovjeka dižem ja optužbu? Kako da strpljenje onda ne izgubim?	4 Numquid contra hominem disputatio mea est, ut merito non debeam contristari ?
5 Pogledajte na me: užas će vas spopast’, rukom ćete svoja zakloniti usta;	5 Attendite me et obstupescite, et superponite digitum ori vestro.
6 pomislim li na to, prestravim se i sâm i čitavim svojim tad protrnem tijelom.	6 Et ego, quando recordatus fuero, pertimesco, et concutit carnem meam tremor.
7 Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moćniji bivaju?	7 Quare ergo impii vivunt, sublevati sunt, confortatique divitiis ?
8 Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred očima.	8 Semen eorum permanet coram eis : propinquorum turba et nepotum in conspectu eorum.
9 Strah nikakav kuće njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru.	9 Domus eorum securæ sunt et pacatæ, et non est virga Dei super illos.
10 Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se.	10 Bos eorum concepit, et non abortivit : vacca peperit, et non est privata fœtu suo.
11 K’o jagnjad djeca im slobodno skakuću, veselo igraju njihovi sinovi.	11 Egrediuntur quasi greges parvuli eorum, et infantes eorum exultant lusibus.
12 Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale.	12 Tenent tympanum et citharam, et gaudent ad sonitum organi.
13 Dane svoje završavaju u sreći, u podzemlje oni silaze spokojno.	13 Ducunt in bonis dies suos, et in puncto ad inferna descendunt.
14 A govorili su Bogu: ‘Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove!	14 Qui dixerunt Deo : Recede a nobis, et scientiam viarum tuarum nolumus.
15 Ta tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?’	15 Quis est Omnipotens, ut serviamus ei ? et quid nobis prodest si oraverimus illum ?
16 Zar svoju sreću u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni?	16 Verumtamen quia non sunt in manu eorum bona sua, consilium impiorum longe sit a me.
17 Zar se lûč opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreća? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu?	17 Quoties lucerna impiorum extinguetur, et superveniet eis inundatio, et dolores dividet furoris sui ?
18 Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi?	18 Erunt sicut paleæ ante faciem venti, et sicut favilla quam turbo dispergit.
19 Hoće l’ ga kaznit’ Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek’ kazni da sâm to osjeti!	19 Deus servabit filiis illius dolorem patris, et cum reddiderit, tunc sciet.
20 Vlastitim očima nek’ rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga!	20 Videbunt oculi ejus interfectionem suam, et de furore Omnipotentis bibet.
21 Ta što poslije smrti on za dom svoj mari kad će se presjeć’ niz njegovih mjeseci?	21 Quid enim ad eum pertinet de domo sua post se, et si numerus mensium ejus dimidietur ?
22 Ali tko će Boga učiti mudrosti, njega koji sudi najvišim bićima?	22 Numquid Deus docebit quispiam scientiam, qui excelsos judicat ?
23 Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru,	23 Iste moritur robustus et sanus, dives et felix :
24 bokova od pretiline otežalih i kostiju sočne moždine prepunih.	24 viscera ejus plena sunt adipe, et medullis ossa illius irrigantur :
25 A drugi umire s gorčinom u duši, nikad nikakve ne okusivši sreće.	25 alius vero moritur in amaritudine animæ absque ullis opibus :
26 Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba.	26 et tamen simul in pulvere dormient, et vermes operient eos.
27 O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete.	27 Certe novi cogitationes vestras, et sententias contra me iniquas.
28 Jer pitate: ‘Gdje je kuća plemićeva, šator u kojem stanovahu opaki?’	28 Dicitis enim : Ubi est domus principis ? et ubi tabernacula impiorum ?
29 Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedočanstvo ne primate:	29 Interrogate quemlibet de viatoribus, et hæc eadem illum intelligere cognoscetis :
30 ‘Opaki je u dan nesreće pošteđen i u dan Božje jarosti veseo je.’	30 quia in diem perditionis servatur malus, et ad diem furoris ducetur.
31 Al’ na postupcima tko će mu predbacit’ i tko će mu vratit’ što je počinio?	31 Quis arguet coram eo viam ejus ? et quæ fecit, quis reddet illi ?
32 A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu.	32 Ipse ad sepulchra ducetur, et in congerie mortuorum vigilabit.
33 Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide čitavo pučanstvo.	33 Dulcis fuit glareis Cocyti, et post se omnem hominem trahet, et ante se innumerabiles.
34 O, kako su vaše utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaši odgovori!«	34 Quomodo igitur consolamini me frustra, cum responsio vestra repugnare ostensa sit veritati ?