Poslanica Rimljanima 4

¹ Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu?

² Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se čime dičiti – ali ne pred Bogom.

³ Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost.

⁴ Onomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug.

⁵ Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost,

⁶ kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djelâ:

⁷ Blaženi oni kojima je zločin otpušten,
kojima je grijeh pokriven!

⁸ Blago čovjeku
komu Gospodin ne ubraja krivnju.

⁹ Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uračuna u pravednost.

¹⁰ A kako mu se uračuna? Već obrezanu ili još neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu!

¹¹ I znak obrezanja primi kao pečat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih – te im se uračuna pravednost –

¹² i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama.

¹³ Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere.

¹⁴ Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obećanje.

¹⁵ Ta Zakon rađa gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja.

¹⁶ Zato – zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas –

¹⁷ kao što je pisano: Ocem mnoštva narodâ ja te postavljam – pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije.

¹⁸ U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem narodâ mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo.

¹⁹ Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo – bilo mu je blizu sto godina – i obamrlost krila Sarina.

²⁰ Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu,

²¹ posve uvjeren da on može učiniti što je obećao.

²² Zato mu se i uračuna u pravednost.

²³ Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se,

²⁴ nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega,

²⁵ koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja.