Poslanica Rimljanima 4

Biblija Hrvatski	VULGATA
1 Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu?	1 Quid ergo dicemus invenisse Abraham patrem nostrum secundum carnem ?
2 Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se čime dičiti – ali ne pred Bogom.	2 Si enim Abraham ex operibus justificatus est, habet gloriam, sed non apud Deum.
3 Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost.	3 Quid enim dicit Scriptura ? Credidit Abraham Deo, et reputatum est illi ad justitiam.
4 Onomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug.	4 Ei autem qui operatur, merces non imputatur secundum gratiam, sed secundum debitum.
5 Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost,	5 Ei vero qui non operatur, credenti autem in eum, qui justificat impium, reputatur fides ejus ad justitiam secundum propositum gratiæ Dei.
6 kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djelâ:	6 Sicut et David dicit beatitudinem hominis, cui Deus accepto fert justitiam sine operibus :
7 Blaženi oni kojima je zločin otpušten, kojima je grijeh pokriven!	7 Beati, quorum remissæ sunt iniquitates, et quorum tecta sunt peccata.
8 Blago čovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju.	8 Beatus vir, cui non imputavit Dominus peccatum.
9 Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uračuna u pravednost.	9 Beatitudo ergo hæc in circumcisione tantum manet, an etiam in præputio ? Dicimus enim quia reputata est Abrahæ fides ad justitiam.
10 A kako mu se uračuna? Već obrezanu ili još neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu!	10 Quomodo ergo reputata est ? in circumcisione, an in præputio ? Non in circumcisione, sed in præputio.
11 I znak obrezanja primi kao pečat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih – te im se uračuna pravednost –	11 Et signum accepit circumcisionis, signaculum justitiæ fidei, quæ est in præputio : ut sit pater omnium credentium per præputium, ut reputetur et illis ad justitiam :
12 i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama.	12 et sit pater circumcisionis non iis tantum, qui sunt ex circumcisione, sed et iis qui sectantur vestigia fidei, quæ est in præputio patris nostri Abrahæ.
13 Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere.	13 Non enim per legem promissio Abrahæ, aut semini ejus ut hæres esset mundi : sed per justitiam fidei.
14 Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obećanje.	14 Si enim qui ex lege, hæredes sunt : exinanita est fides, abolita est promissio.
15 Ta Zakon rađa gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja.	15 Lex enim iram operatur. Ubi enim non est lex, nec prævaricatio.
16 Zato – zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas –	16 Ideo ex fide, ut secundum gratiam firma sit promissio omni semini, non ei qui ex lege est solum, sed et ei qui ex fide est Abrahæ, qui pater est omnium nostrum
17 kao što je pisano: Ocem mnoštva narodâ ja te postavljam – pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije.	17 (sicut scriptum est : Quia patrem multarum gentium posui te) ante Deum, cui credidit, qui vivificat mortuos, et vocat ea quæ non sunt, tamquam ea quæ sunt :
18 U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem narodâ mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo.	18 qui contra spem in spem credidit, ut fieret pater multarum gentium secundum quod dictum est ei : Sic erit semen tuum.
19 Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo – bilo mu je blizu sto godina – i obamrlost krila Sarina.	19 Et non infirmatus est fide, nec consideravit corpus suum emortuum, cum jam fere centum esset annorum, et emortuam vulvam Saræ.
20 Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu,	20 In repromissione etiam Dei non hæsitavit diffidentia, sed confortatus est fide, dans gloriam Deo :
21 posve uvjeren da on može učiniti što je obećao.	21 plenissime sciens, quia quæcumque promisit, potens est et facere.
22 Zato mu se i uračuna u pravednost.	22 Ideo et reputatum est illi ad justitiam.
23 Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se,	23 Non est autem scriptum tantum propter ipsum quia reputatum est illi ad justitiam :
24 nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega,	24 sed et propter nos, quibus reputabitur credentibus in eum, qui suscitavit Jesum Christum Dominum nostrum a mortuis,
25 koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja.	25 qui traditus est propter delicta nostra, et resurrexit propter justificationem nostram.