Tobija 6

¹ A sin išao s anđelom i pas za njima. Predvečer stigoše do rijeke Tigrisa i tu provedoše noć.

² Potom momak siđe u rijeku da se okupa, kad najednom skoči iz vode velika riba i htjede ga proždrijeti.

³ Anđeo mu reče: »Uhvati ribu.« Nato se momak dočepa ribe te je izvuče na suho.

⁴ Onda mu anđeo kaza: »Raspori ribu, izvadi joj srce, jetru i žuč i dobro ih čuvaj jer su koristan lijek.«

⁵ Momak izvrši što mu je anđeo naredio. I pošto su ribu ispekli, pojedoše je,

⁶ a onda nastaviše put dok se ne primakoše Ekbatani.

⁷ Saru Mladić potom upita anđela: »Brate Azarja, čemu će služiti riblja jetra, srce i žuč?«

⁸ A on odgovori: »Srce i jetra služe kad koga muči demon ili zao duh: treba to pred takvim, bio muškarac ili žena, spaliti, i nikad ga zao duh više neće mučiti.

⁹ A žuč se uzima da se njome premažu oči na kojima su bijele mrlje, te tako bolesnik ozdravi.«

¹⁰ Kad bijahu blizu Ekbatane,

¹¹ anđeo reče mladiću: »Brate, noćas ćemo prenoćiti kod Raguela; on ti je rođak, a ima jedinicu kćer koja se zove Sara.

¹² Ja ću gledati da ti je dadu za ženu, jer tebi pripada njezino nasljedstvo: jedini si od njezina roda, djevojka je lijepa i razborita.

¹³ Sad me poslušaj: govorit ću njenu ocu, i kad se vratimo iz Ragesa, proslavit ćemo svadbu. Jer ja znam da je Raguel, prema Mojsijevu zakonu, ne može dati drugome, a kad bi to uradio, zaslužio bi smrt, jer ti imaš pravo na nasljedstvo pred svakim drugim.«

¹⁴ Onda mladić kaza anđelu: »Brate Azarja, čuo sam da je djevojka već bila dana sedmorici ljudi i da su svi nađeni mrtvi u svadbenoj sobi:

¹⁵ jedinac sam u oca; bojim se da ću, odem li k njoj, umrijeti kao i oni prije mene; jer nju ljubi neki demon koji ne čini zla drugima, osim onima koji joj se približe. Bojim se da ne umrem i da za sobom, zbog žalosti, ne povučem u grob svoga oca i svoju majku, a nemaju drugoga sina da ih sahrani.«

¹⁶ Anđeo mu reče: »Ne sjećaš se kako ti je otac naredio da uzmeš za ženu samo onu koja pripada tvome rodu? Zato me poslušaj, brate: ona će biti tvoja žena, a ti se ne osvrći na demona, jer će još noćas biti tvoja.

¹⁷ Kad budeš ušao u svadbenu sobu, uzet ćeš tamjanova pepela i metnut ćeš na nj malo ribljeg srca i jetre; kad tako okadiš, demon će oćutjeti vonj i pobjeći će i neće se više vratiti.

¹⁸ Kad se htjedneš približiti k njoj, bdijte oboje i dozivajte milostivog Boga: on će vas spasiti i smilovati vam se. Ne boj se: ona ti je bila dosuđena oduvijek, ti ćeš je spasiti; ona će poći s tobom i mislim da ćeš s njom imati poroda.«
Kad je Tobija čuo sve to, odmah mu ona omilje i njegova se duša privinu uz njezinu.