I Livro dos Reis 2

Libro non riconosciuto. Prova con un'abbreviazione valida (es. Gen, Es, Gv, Sal).

Torna indietro

Ave Maria Hrvatska Biblija
1 Aproximando-se o fim de Davi, deu ele ao seu filho Salomão as suas últimas instruções:1 Kad su se dani Davidovi približavali svome svršetku, zapovjedi David svome sinu Salomonu:
2 “Eu me vou – disse ele – pelo caminho que segue toda a terra. Sê corajoso e comporta-te como homem!2 »Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se čovjekom!
3 Guarda os preceitos do Senhor, teu Deus; anda em seus caminhos, observa suas leis, seus mandamentos, seus preceitos e seus ensinamentos, tais como estão escritos na Lei de Moisés. Desse modo, serás bem-sucedido em tudo o que fizeres e em tudo o que empreenderes,3 Slušaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš;
4 e o Senhor cumprirá a promessa que me fez, isto é, que eu terei sempre um de meus descendentes no trono de Israel, se meus filhos guardarem seus caminhos e andarem diante dele com fidelidade, de todo o seu coração e de toda a sua alma.*4 da bi Jahve ispunio svoje obećanje koje mi je dao: ‘Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeći preda mnom, svim srcem svojim i svom dušom svojom, uvijek će jedan od njih sjediti na prijestolju Izraelovu.’
5 Tu sabes tão bem como eu o que me fez Joab, filho de Sárvia, como ele assassinou os dois chefes do exército de Israel, Abner, filho de Ner, e Amasa, filho de Jeter, derramando assim em pleno tempo de paz o sangue da guerra e manchando com o sangue da guerra o cinto de seus rins e o calçado de seus pés.5 I sam znaš što mi je učinio Joab, sin Sarvijin, kako je učinio obojici vojskovođa Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio krvlju pojas oko bokova svojih i obuću na nogama svojim.
6 Farás como julgares prudente e não deixarás que as suas cãs desçam em paz à habitação dos mortos.6 Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirno počine u podzemlju.
7 Por outro lado, tratarás com benevolência os filhos de Berzelai, o galaadita; faze-os comer à tua mesa, porque foi esse o gesto que tiveram para comigo quando eu fugia diante de teu irmão Absalão.7 A sinovima Barzilaja Gileađanina vrati ljubav: neka budu među onima koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom.
8 Tens também perto de ti Semei, filho de Gera, o benjaminita de Baurim, que me insultou tão violentamente no dia em que eu ia para Maanaim. Mas como ele veio ao meu encontro até o Jordão, jurei-lhe por Deus que o não mataria pela espada.8 Pred sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me užasnim kletvama proklinjao onoga dana kad sam bježao u Mahanajim. Ali mi je on sišao ususret na Jordan i zakleh mu se Jahvom: ‘Neću te pogubiti mačem.’
9 Tu, porém, não o deixarás impune, pois és bastante sensato para saber como o terás de tratar; farás descer, com sangue, as suas cãs à habitação dos mortos”.9 Ali mu ti toga ne opraštaj, jer si čovjek razborit, i već ćeš znati kako treba da postupiš te mu sijedu kosu s krvlju u podzemlje spremiš.«
10 Davi adormeceu com seus pais e foi sepultado na Cidade de Davi.10 I potom počinu David kraj otaca svojih i bî pokopan u Davidovu gradu.
11 Reinou durante quarenta anos sobre Israel, sete em He­bron e trinta e três em Jerusalém.11 David je kraljevao nad Izraelom četrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.
12 Sa­lomão sentou-se no trono de Davi, seu pai, e seu reino foi solidamente estabelecido.12 Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma učvrsti.
13 Adonias, filho de Hagit, foi ter com Betsabeia, mãe de Salomão. Ela disse-lhe: “Vens como amigo?”.13 Ali Adonija, sin Hagitin, dođe Bat-Šebi, majci Salomonovoj, i pade ničice pred njom. Ona ga upita: »Je li miroljubiv tvoj dolazak?« On odgovori: »Jest, miroljubiv je.«
14 “Sim – disse ele –, preciso falar-te.” “Fala.”14 I nastavi: »Imam ti nešto reći.« Ona reče: »Govori.«
15 Ele continuou: “Sabes que o reino era meu e que todo o Israel me considerava como o seu futuro rei. Mas o trono foi transferido a outro, passando para o meu irmão, porque o Senhor lhe concedeu.15 Tada će on: »Znaš i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da je sav Izrael očekivao da ću ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo i pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio.
16 Tenho a esse respeito um pedido a fazer-te; não o recuses”. “Fala.”16 Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti.« Ona reče: »Govori.«
17 “Pede ao rei Salomão, que nada te recusa, que me dê Abisag, a sunamita, por mulher.”17 A on nastavi: »Reci, molim te, kralju Salomonu – jer tebe neće odbiti – neka mi dade za ženu Abišagu Šunamku!«
18 “Está bem”, respondeu Betsabeia – falarei por ti ao rei.”18 A Bat-Šeba odgovori: »Dobro, govorit ću kralju o tebi.«
19 Betsabeia foi, pois, ter com o rei para falar-lhe em favor de Adonias. O rei levantou-se para ir-lhe ao encontro, fez-lhe uma profunda reverência e sentou-se no trono. Mandou colocar um trono para a sua mãe e ela sentou-se à sua direita:19 Kada, dakle, uđe Bat-Šeba kralju Salomonu da govori o Adoniji, ustade kralj i pođe joj ususret, pokloni se pred njom, zatim sjede na svoje prijestolje i zapovjedi te namjestiše sjedalicu za kraljicu majku, i ona mu sjede s desne strane.
20 “Tenho um pequeno pedido a fazer-te – disse ela –; não o negues”. “Pede, minha mãe – respondeu o rei –, porque nada te recusarei.”20 Tada mu reče: »Nešto bih zaiskala od tebe, nemoj me odbiti.« Kralj joj odgovori: »Traži, majko, jer te neću odbiti.«
21 Disse Betsabeia: “Peço-te que Abisag, a sunamita, seja dada por mulher ao teu irmão Adonias”.21 Ona nastavi: »Neka se dade Abišaga Šunamka tvome bratu Adoniji za ženu.«
22 E o rei Salomão disse à sua mãe: “Por que queres que Abisag, a sunamita, seja dada a Adonias? Pede também para ele o reino, que é meu irmão primogênito, assim como para o sacerdote Abiatar e para Joab, filho de Sárvia...”.22 Kralj Salomon odgovori i reče svojoj majci: »Zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je moj stariji brat, a uz njega je svećenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin!«
23 Jurou então o rei Salomão em nome de Deus, dizendo: “Deus me trate com o último rigor, se Adonias não pagar esta palavra com a sua própria vida!23 Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: »Neka mi Bog učini ovo zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga života!
24 Pela vida de Deus que me estabeleceu solidamente no trono de Davi, meu pai e que fundou a minha casa como tinha prometido, Ado­nias será morto hoje mesmo”.24 Živoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca moga Davida i koji mi je dao dom kako je obećao: još danas će Adonija umrijeti.«
25 O rei Salomão enviou Banaías, filho de Joiada, para o matar; e Adonias morreu.25 I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te Adonija umrije.
26 Disse também o rei ao sacerdote Abiatar: “Vai para as tuas terras, em Anatot, porque és digno de morte. Entretanto, não te matarei agora, porque levaste a arca do Senhor Javé diante de Davi, meu pai, e compartilhaste todas as suas provações”.26 Svećeniku Ebjataru kralj zatim naredi: »Idi u Anatot na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te neću pogubiti danas jer si nosio Jahvin kovčeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem.«
27 Salomão destituiu Abiatar de suas funções sacerdotais, cumprindo-se assim a palavra pronunciada por Deus, em Silo, contra a casa de Heli.*27 I Salomon isključi Ebjatara iz svećenstva Jahvina da tako ispuni Jahvinu riječ koju je izrekao protiv doma Elijeva u Šilu.
28 Quando chegou essa notícia a Joab, que tinha seguido o partido de Adonias, embora não tivesse seguido o de Absalão, ele fugiu e refugiou-se no tabernáculo do Senhor, agarrando-se aos chifres do altar.28 Kada je glas stigao Joabu – Joab bijaše pristao uz Adoniju, premda se nije priključio Abšalomu – on uteče u Šator Jahvin i uhvati se za rogove žrtvenika.
29 Foram dizer ao rei Salomão: “Joab refugiou-se no tabernáculo do Senhor e está junto do altar”. Salomão mandou Banaías, filho de Joiada, dizendo-lhe: “Vai e mata-o”.29 I dojaviše kralju Salomonu: »Joab je pobjegao u Šator Jahvin, eno ga pokraj žrtvenika.« Tada Salomon poruči Joabu: »Što se držiš žrtvenika?« Joab odgovori: »Uplašio sam se tebe i pobjegao sam pred Jahvu.« Tada Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: »Idi i ubij ga!«
30 Banaías, chegando ao tabernáculo do Senhor, disse a Joab: “O rei ordena que saias daqui”. – “Não saio – respondeu Joab –; quero morrer aqui.” Banaías foi ao rei e disse-lhe: “Eis o que me disse Joab e o que me respondeu”.30 Benaja ode u Šator Jahvin i reče Joabu: »Po naredbi kraljevoj: iziđi!« On odgovori: »Neću, želim ovdje umrijeti!« Benaja javi kralju: »Eto što mi je rekao Joab i što mi je odgovorio.«
31 O rei disse-lhe: “Faze como ele disse. Mata-o e enterra-o, para que assim se afaste de mim e da casa de meu pai o sangue que ele derramou sem motivo.31 Kralj mu reče: »Učini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj. Tako ćeš danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab prolio.
32 O Senhor fará cair esse sangue sobre a sua própria cabeça, porque ele matou, feriu à espada, sem que o soubesse Davi, meu pai, dois homens mais justos e melhores do que ele: Abner, filho de Ner, general do exército de Israel e Amasa, filho de Jeter, general do exército de Judá.32 Jahve će učiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je ubio dva čovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je mačem bez znanja moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, vođu vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, vojvodu judejskoga.
33 O sangue deles recairá para sempre sobre a cabeça de Joab e de sua posteridade; mas a Davi, à sua raça e ao seu trono, dará o Senhor paz para sempre”.33 Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva dovijeka, a Davidu, njegovu potomstvu, vladalačkoj kući i prijestolju neka od Jahve bude trajan mir.«
34 Banaías, filho de Joiada, voltou ao taber­náculo e feriu de morte a Joab. Sepultaram-no em sua casa, no deserto.34 I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali su Joaba u njegovu domu u pustinji.
35 Em seu lugar pôs o rei à frente do exército Banaías, filho de Joiada, e em lugar de Abiatar, estabeleceu Sadoc como sacerdote.35 Mjesto njega postavi kralj na čelo vojske Benaju, sina Jojadina, a na mjesto Ebjatara postavi svećenika Sadoka.
36 Depois mandou o rei chamar Semei e disse-lhe: “Faze para ti uma casa em Jerusalém e habita aí; dela não sairás para ir aonde quer que seja.36 Salomon pozva Šimeja i reče mu: »Sagradi sebi kuću u Jeruzalemu: tu stanuj, i nikamo odatle ne izlazi.
37 No dia em que o fizeres e passares a torrente do Cedron, sabes que serás morto. Serás responsável pelo que acontecer”.*37 Onoga dana kad iziđeš i prijeđeš potok Kidron, znaj dobro da ćeš umrijeti. Krv tvoja na glavu tvoju.«
38 Semei respondeu ao rei: “Está bem; teu servo fará como ordenou o rei, meu senhor”. E Semei habitou longo tempo em Jerusalém.38 Šimej odgovori kralju: »Dobro. Kako moj gospodar kralj kaže, tako će učiniti sluga tvoj.« I Šimej dugo življaše u Jeruzalemu.
39 Três anos depois, aconteceu que dois escravos de Semei fugiram para junto de Aquis, filho de Maaca, rei de Gat. Vieram avisar a Semei, dizendo: “Teus escravos estão em Gat”.39 Ali poslije tri godine dogodi se te Šimeju pobjegoše dvojica slugu k Akišu, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojaviše Šimeju: »Eno ti slugu u Gatu.«
40 Semei levantou-se, selou o jumento e foi a Gat ter com Aquis em busca de seus escravos.40 Tada usta Šimej, osedla magarca i ode u Gat, k Akišu, da traži svoje sluge. I vratio se Šimej i doveo svoje sluge iz Gata.
41 Disseram a Salomão que Semei fora de Jerusalém a Gat e estava de volta.41 I javiše Salomonu: »Šimej otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se.«
42 O rei chamou-o e disse-lhe: “Não te fiz eu jurar em nome de Deus, não te avisei formalmente, dizendo-te que em qualquer dia que saísses para onde quer que fosse, haverias de morrer? E não me respondeste: Está bem; eu compreendi?42 Kralj pozva Šimeja i reče mu: »Nisam li ti se zakleo Jahvom i strogo te opomenuo: ‘Onoga dana kad budeš izišao i pošao bilo kamo, znaj dobro da ćeš umrijeti!’ A ti si mi tada odgovorio: ‘Dobra je riječ koju sam čuo.’
43 Por que não guardaste tu o juramento do Senhor e a ordem que eu te havia dado?43 Zašto nisi održao zakletvu Jahvinu i zapovijed koju sam ti dao?«
44 Tu sabes – ajuntou o rei – todo o mal que fizeste a Davi, meu pai; tens consciência disso. Por isso, o Senhor faz recair a tua malícia sobre a tua cabeça.44 Još reče kralj Šimeju: »Ti znaš sve zlo koje si učinio mome ocu Davidu. Tvoje je srce toga svjesno. Jahve neka učini da se tvoja zloća obori na tvoju glavu.
45 O rei Salomão será abençoado e o trono de Davi será consolidado para sempre diante do Senhor”.45 A blagoslovljen je kralj Salomon, i prijestolje će Davidovo biti čvrsto pred Jahvom dovijeka.«
46 Ordenou o rei a Banaías, filho de Joiada, o qual saiu e feriu Semei e este morreu. E o reino foi consolidado nas mãos de Salomão.46 I zapovjedi kralj Benaji, sinu Jojadinu, te on iziđe i udari Šimeja i tako Šimej umrije.
Tako se učvrstilo kraljevstvo u ruci Salomonovoj.