Numeri 22
Libro non riconosciuto. Prova con un'abbreviazione valida (es. Gen, Es, Gv, Sal).
Versetti esaminati
| Bibbia Vulgata Clementina | Hrvatska Biblija |
|---|---|
| 1 Profectique castrametati sunt in campestribus Moab, ubi trans Jordanem Jericho sita est. | 1 Poslije toga Izraelci otputuju i utabore se na Moapskim poljanama, s onu stranu Jordana, nasuprot Jerihonu. |
| 2 Videns autem Balac filius Sephor omnia quæ fecerat Israël Amorrhæo, | 2 Balak, sin Siporov, vidje sve što Izrael učini Amorejcima. |
| 3 et quod pertimuissent eum Moabitæ, et impetum ejus ferre non possent, | 3 Moab se uvelike poboja toga naroda jer je bio brojan. Moaba obuze strah od Izraelaca. |
| 4 dixit ad majores natu Madian : Ita delebit hic populus omnes, qui in nostris finibus commorantur, quomodo solet bos herbas usque ad radices carpere. Ipse erat eo tempore rex in Moab. | 4 Zato reče Moab midjanskim starješinama: »Sad će ova rulja oko nas sve pòpasti kao što vol popáse travu po polju.« Balak, sin Siporov, bijaše moapski kralj u ono vrijeme. |
| 5 Misit ergo nuntios ad Balaam filium Beor ariolum, qui habitabat super flumen terræ filiorum Ammon, ut vocarent eum, et dicerent : Ecce egressus est populus ex Ægypto, qui operuit superficiem terræ, sedens contra me. | 5 On pošalje glasnike Bileamu, sinu Beorovu, u Petoru, koji se nalazi na Rijeci, u zemlji Amonaca. Pozove ga rekavši: »Evo je došao neki narod iz Egipta; evo je prekrio lice zemlje i naselio se uza me. |
| 6 Veni igitur, et maledic populo huic, quia fortior me est : si quomodo possim percutere et ejicere eum de terra mea. Novi enim quod benedictus sit cui benedixeris, et maledictus in quem maledicta congesseris. | 6 Zato dođi i prokuni mi ovaj narod jer je jači od mene. Tako ću ga moći svladati i istjerati iz zemlje. A znam da je blagoslovljen onaj koga blagosloviš, a proklet onaj koga prokuneš.« |
| 7 Perrexeruntque seniores Moab, et majores natu Madian, habentes divinationis pretium in manibus. Cumque venissent ad Balaam, et narrassent ei omnia verba Balac, | 7 Starješine moapske i starješine midjanske krenu s nagradom za vračanje u svojim rukama. Stignu Bileamu i prenesu mu Balakovu poruku. |
| 8 ille respondit : Manete hic nocte, et respondebo quidquid mihi dixerit Dominus. Manentibus illis apud Balaam, venit Deus, et ait ad eum : | 8 On im rekne: »Prenoćite ovdje te ću vam odgovoriti prema onome što mi Jahve kaže.« Tako moapski knezovi ostanu kod Bileama. |
| 9 Quid sibi volunt homines isti apud te ? | 9 Bog dođe Bileamu i upita: »Tko su ti ljudi s tobom?« Bileam odgovori Bogu: |
| 10 Respondit : Balac filius Sephor rex Moabitarum misit ad me, | 10 »Poslao ih k meni Balak, sin Siporov, moapski kralj, s porukom: |
| 11 dicens : Ecce populus qui egressus est de Ægypto, operuit superficiem terræ : veni, et maledic ei, si quomodo possim pugnans abigere eum. | 11 ‘Evo je neki narod došao iz Egipta i prekrio lice zemlje. Dođi da ga prokuneš. Tako ću ga moći svladati i protjerati.’« |
| 12 Dixitque Deus ad Balaam : Noli ire cum eis, neque maledicas populo : quia benedictus est. | 12 Ali Bog reče Bileamu: »Nemoj ići s njima! Nemoj proklinjati onaj narod jer je blagoslovljen.« |
| 13 Qui mane consurgens dixit ad principes : Ite in terram vestram, quia prohibuit me Dominus venire vobiscum. | 13 Ujutro Bileam ustane te će Balakovim knezovima: »Odlazite u svoju zemlju jer mi ne dâ Jahve da pođem s vama.« |
| 14 Reversi principes dixerunt ad Balac : Noluit Balaam venire nobiscum. | 14 Moapski se knezovi dignu, odu Balaku pa mu reknu: »Bileam nije htio poći s nama.« |
| 15 Rursum ille multo plures et nobiliores quam ante miserat, misit. | 15 Balak opet pošalje knezove, brojnije i uglednije od prvih. |
| 16 Qui cum venissent ad Balaam, dixerunt : Sic dicit Balac filius Sephor : Ne cuncteris venire ad me : | 16 Oni dođu Bileamu i reknu mu: »Ovako je poručio Balak, sin Siporov: ‘Ne skanjuj se, nego dođi k meni. |
| 17 paratus sum honorare te, et quidquid volueris, dabo tibi : veni, et maledic populo isti. | 17 Bogato ću te nagraditi i učinit ću sve što mi kažeš. Dođi, molim te, i prokuni mi ovaj narod!’« |
| 18 Respondit Balaam : Si dederit mihi Balac plenam domum suam argenti et auri, non potero immutare verbum Domini Dei mei, ut vel plus, vel minus loquar. | 18 Ali Bileam odgovori Balakovim slugama: »Da mi Balak dadne svoju kuću punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti zapovijedi Jahve, Boga svoga, da učinim išta, bilo veliko bilo malo. |
| 19 Obsecro ut hic maneatis etiam hac nocte, et scire queam quid mihi rursum respondeat Dominus. | 19 Ali provedite ovdje i vi noć da doznam što će mi Jahve još kazati.« |
| 20 Venit ergo Deus ad Balaam nocte, et ait ei : Si vocare te venerunt homines isti, surge, et vade cum eis : ita dumtaxat, ut quod tibi præcepero, facias. | 20 Noću Bog dođe Bileamu pa mu rekne: »Ako su ti ljudi došli da te pozovu, ustani, pođi s njima! Ali da činiš samo što ti ja reknem!« |
| 21 Surrexit Balaam mane, et strata asina sua profectus est cum eis. | 21 Ustane Bileam ujutro, osamari svoju magaricu i ode s moapskim knezovima. |
| 22 Et iratus est Deus. Stetitque angelus Domini in via contra Balaam, qui insidebat asinæ, et duos pueros habebat secum. | 22 No Božja srdžba usplamtje što je on pošao. Zato anđeo Jahvin stade na put da ga spriječi. On je jahao na svojoj magarici, a pratila ga njegova dva momka. |
| 23 Cernens asina angelum stantem in via, evaginato gladio, avertit se de itinere, et ibat per agrum. Quam cum verberaret Balaam, et vellet ad semitam reducere, | 23 Kad magarica opazi anđela Jahvina kako stoji na putu s isukanim mačem u ruci, skrene sa staze i pođe preko polja. Bileam poče tući magaricu da je vrati na put. |
| 24 stetit angelus in angustiis duarum maceriarum, quibus vineæ cingebantur. | 24 Anđeo Jahvin tada stade na uskom prolazu, među vinogradima, a bijaše ograda i s ove i s one strane. |
| 25 Quem videns asina, junxit se parieti, et attrivit sedentis pedem. At ille iterum verberabat eam : | 25 Magarica, spazivši Jahvina anđela, stisne se uza zid i o zid pritisne Bileamovu nogu. On je opet poče tući. |
| 26 et nihilominus angelus ad locum angustum transiens, ubi nec ad dexteram, nec ad sinistram poterat deviare, obvius stetit. | 26 Anđeo Jahvin pođe naprijed te stade na usko mjesto gdje nije bilo prostora da se provuče ni desno ni lijevo. |
| 27 Cumque vidisset asina stantem angelum, concidit sub pedibus sedentis : qui iratus, vehementius cædebat fuste latera ejus. | 27 Kad je magarica ugledala Jahvina anđela, legne pod Bileamom. Bileam pobjesni i poče tući magaricu štapom. |
| 28 Aperuitque Dominus os asinæ, et locuta est : Quid feci tibi ? cur percutis me ecce jam tertio ? | 28 Tada Jahve otvori usta magarici te ona progovori Bileamu: »Što sam ti učinila da si me tukao tri puta?« |
| 29 Respondit Balaam : Quia commeruisti, et illusisti mihi : utinam haberem gladium, ut te percuterem ! | 29 Bileam odgovori magarici: »Što sa mnom zbijaš šalu? Da mi je mač u ruci, sad bih te ubio!« |
| 30 Dixit asina : Nonne animal tuum sum, cui semper sedere consuevisti usque in præsentem diem ? dic quid simile umquam fecerim tibi. At ille ait : Numquam. | 30 A magarica uzvrati Bileamu: »Zar ja nisam tvoja magarica na kojoj si jahao svega svoga vijeka do danas? Jesam li ti običavala ovako?« – »Nisi!« – odgovori on. |
| 31 Protinus aperuit Dominus oculos Balaam, et vidit angelum stantem in via, evaginato gladio, adoravitque eum pronus in terram. | 31 Tada Jahve otvori oči Bileamu i on opazi anđela Jahvina kako stoji na putu s golim mačem u ruci. Pognu on glavu i pade ničice. |
| 32 Cui angelus : Cur, inquit, tertio verberas asinam tuam ? ego veni ut adversarer tibi, quia perversa est via tua, mihique contraria : | 32 Onda će mu anđeo Jahvin: »Zašto si tukao svoju magaricu već tri puta? Ta ja sam istupio da te spriječim, jer te put meni naočigled vodi u propast. |
| 33 et nisi asina declinasset de via, dans locum resistenti, te occidissem, et illa viveret. | 33 Magarica me opazila i preda mnom se uklonila sva tri puta. Da mi se nije uklanjala, već bih te ubio, a nju ostavio na životu.« |
| 34 Dixit Balaam : Peccavi, nesciens quod tu stares contra me : et nunc si displicet tibi ut vadam, revertar. | 34 Onda će Bileam anđelu Jahvinu: »Sagriješio sam! Nisam znao da ti preda mnom stojiš na putu. Ali sad, ako je zlo u tvojim očima, ja ću se vratiti.« |
| 35 Ait angelus : Vade cum istis, et cave ne aliud quam præcepero tibi loquaris. Ivit igitur cum principibus. | 35 Ali anđeo Jahvin odvrati Bileamu: »Idi s tim ljudima, ali samo ono govori što ti ja kažem.« Tako Bileam ode s Balakovim knezovima. |
| 36 Quod cum audisset Balac, egressus est in occursum ejus in oppido Moabitarum, quod situm est in extremis finibus Arnon. | 36 Kad je Balak čuo da Bileam dolazi, iziđe mu ususret do grada Moaba što se nalazi na granici Arnona, na kraju područja. |
| 37 Dixitque ad Balaam : Misi nuntios ut vocarent te : cur non statim venisti ad me ? an quia mercedem adventui tuo reddere nequeo ? | 37 »Zar nisam uporno po te slao i pozivao te? Zašto mi nisi došao?« reče Balak Bileamu. »Zar te zaista ne mogu bogato nagraditi?« |
| 38 Cui ille respondit : Ecce adsum : numquid loqui potero aliud, nisi quod Deus posuerit in ore meo ? | 38 »Evo sam ti došao«, reče Bileam Balaku. »Ali hoću li ti moći sada što kazati? Samo što mi Bog stavi na jezik, to ću govoriti.« |
| 39 Perrexerunt ergo simul, et venerunt in urbem, quæ in extremis regni ejus finibus erat. | 39 Pođe zatim Bileam s Balakom i dođoše u Kirjat Husot. |
| 40 Cumque occidisset Balac boves et oves, misit ad Balaam, et principes qui cum eo erant, munera. | 40 Žrtvova Balak i krupne i sitne stoke te od toga pruži Bileamu i knezovima koji su ga pratili. |
| 41 Mane autem facto, duxit eum ad excelsa Baal, et intuitus est extremam partem populi. | 41 Sutradan uze Balak Bileama i odvede ga gore na Bamot-Baal, odakle mogaše vidjeti krajnji dio naroda. |