Poslanica Hebrejima 9

¹ I onaj prvi je, svakako, imao bogoštovne uredbe i Svetinju, ali ovosvjetsku.

² Šator je uistinu bio uređen: prvi, u kojem bijaše svijećnjak, stol i prinos kruhova, a zove se Svetinja;

³ iza druge pak zavjese bio je Šator zvan Svetinja nad svetinjama –

⁴ u njoj zlatni kadionik i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom, a u njemu zlatna posuda s manom i štap Aronov, koji je ono procvao, i ploče Saveza;

⁵ povrh njega pak kerubi Slave što osjenjuju Pomirilište. O tom ne treba sada potanko govoriti.

⁶ Pošto je to tako uređeno, u prvi Šator stalno ulaze svećenici obavljati bogoslužje,

⁷ a u drugi jednom godišnje samo veliki svećenik, i to ne bez krvi koju prinosi za sebe i za nepažnje naroda.

⁸ Time Duh Sveti očituje da još nije otkriven put u Svetinju dok još postoji prvi Šator.

⁹ To je slika za sadašnje vrijeme: prinose se darovi i žrtve koje ne mogu u savjesti usavršiti bogoslužnika –

¹⁰ sve same na ićima i pićima i raznim pranjima utemeljene tjelesne uredbe, nametnute do časa ispravka.

¹¹ Nove uredbe Krist se pak pojavi kao Veliki svećenik budućih dobara pa po većem i savršenijem Šatoru – nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja –

¹² i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u Svetinju i nađe vječno otkupljenje.

¹³ Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću,

¹⁴ koliko će više krv Krista – koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu – očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu!

¹⁵ A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje prekršajâ iz starog Saveza pozvani zadobiju obećanu vječnu baštinu.

¹⁶ Jer gdje je posrijedi savez-oporuka, potrebno je dokazati smrt oporučitelja.

¹⁷ Oporuka je doista valjana tek nakon smrti: nikad ne vrijedi dok oporučitelj živi.

¹⁸ Stoga ni onaj prvi Savez nije bez krvi ustanovljen.

¹⁹ Pošto je svemu narodu priopćio svaku zapovijed zakonsku, uze Mojsije krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te samu Knjigu i sav narod poškropi

²⁰ govoreći: Ovo je krv Saveza koji vam odredi Bog;

²¹ a onda krvlju slično poškropi i Šator i sve bogoslužno posuđe.

²² I gotovo se sve po zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja.

²³ Ako se dakle time čiste slike onoga što je na nebu, potrebno je da se sámo to nebesko čisti žrtvama od tih uspješnijima.

²⁴ Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u sámo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas.

²⁵ Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju;

²⁶ inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom.

²⁷ I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud,

²⁸ tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponèse, a drugi će se put – bez obzira na grijeh – ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.