Poslanica Hebrejima 2

¹ Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono što čusmo da ne bismo promašili.

² Jer ako je riječ po anđelima izrečena bila čvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plaću,

³ kako li ćemo mi umaći ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje je počeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji,

⁴ a suposvjedočio Bog znamenjima i čudesima, najrazličitijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji.

⁵ Nije doista anđelima podložio budući svijet o kojem govorimo.

⁶ Netko negdje posvjedoči:
Što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohađaš.

⁷ Ti ga tek za malo učini manjim od anđelâ,
slavom i časti njega ovjenča,

⁸ njemu pod noge sve podloži.

Kad mu, doista, sve podloži, ništa ne ostavi što mu ne bi bilo podloženo. Sad još ne vidimo da mu je sve podloženo,

⁹ ali Njega, za malo manjeg od anđelâ, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i části ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio.

¹⁰ Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja.

¹¹ Ta i Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom,

¹² kad veli:
Braći ću svojoj naviještat ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.

¹³ I još:
Ja ću se u njega uzdati,

i još: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade.

¹⁴ Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla,

¹⁵ pa oslobodi one koji – od straha pred smrću – kroza sav život bijahu podložni ropstvu.

¹⁶ Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo.

¹⁷ Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda.

¹⁸ Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći.