Poslanica Hebrejima 3

¹ Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga svećenika naše vjere – Isusa:

² on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj kući njegovoj.

³ Dostojan je doista toliko veće slave od Mojsija koliko veću čast od kuće ima onaj tko ju je sagradio.

⁴ Jer svaku kuću tkogod gradi, a sve je sagradio Bog.

⁵ Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kući njegovoj kao služnik da posvjedoči za ono što je imalo biti rečeno,

⁶ ali Krist – kao Sin, nad kućom njegovom. Njegova smo kuća mi ako sačuvamo smjelost i ponos nade.

⁷ Zato, kao što veli Duh Sveti:
Danas ako glas mu čujete,

⁸ ne budite srca tvrda kao u Pobuni,
kao u dan iskušenja u pustinji

⁹ gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši
premda gledahu djela moja

¹⁰ četrdeset godina.
Zato mi dodija naraštaj onaj
pa rekoh: Uvijek su nestalna srca
i ne proniču moje putove.

¹¹ Tako se zakleh u svom gnjevu:
Nikad neće ući u moj počinak!

¹² Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga.

¹³ Pače hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom.

¹⁴ Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim sačuvamo

¹⁵ kad je rečeno:
Danas ako glas mu čujete,
ne budite srca tvrda kao u Pobuni!

¹⁶ Jer, koji su to čuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta?

¹⁷ Koji li mu dodijavahu četrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji?

¹⁸ Kojima se zakle da neće ući u njegov počinak, ako li ne nepokornima?

¹⁹ I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere.