Poslanica Hebrejima 8

¹ A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog svećenika koji sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima

² kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinskoga što ga podiže Gospodin, a ne čovjek.

³ Doista, svaki se veliki svećenik postavlja da prinosi darove i žrtve. Odatle je potrebno da i on ima što bi prinio.

⁴ Svakako, da je na zemlji, ne bi bio svećenik jer postoje oni koji po Zakonu prinose darove.

⁵ Oni služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upućen Mojsije kad se spremao praviti Šator: Pazi, veli doista, načini sve po praliku koji ti je pokazan na brdu.

⁶ Ovako mu pak dopalo uzvišenije bogosluženje koliko je Posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obećanjima.

⁷ Da je, zbilja, onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome tražilo mjesto.

⁸ Doista, kudeći ih veli:
Evo dolaze dani – govori Gospodin –
kad ću s domom Izraelovim
i s domom Judinim
dovršiti novi Savez.

⁹ Ne Savez kakav učinih s ocima njihovim
u dan kad ih uzeh za ruku
da ih izvedem iz zemlje egipatske
jer oni ne ustrajaše u mom Savezu
pa i ja zanemarih njih – govori Gospodin.

¹⁰ Nego, ovo je Savez kojim ću se svezati
s domom Izraelovim
nakon ovih dana – govori Gospodin:
Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu
i upisati ih u njihova srca.
I bit ću Bog njihov,
a oni narod moj.

¹¹ I neće više nitko učiti sugrađanina
i nitko brata svoga govoreći:
»Spoznaj Gospodina«,
ta svi će me poznavati,
malo i veliko,

¹² jer ću se smilovati bezakonjima njihovim
i grijeha se njihovih neću više spominjati.

¹³ Kad veli novi, ostari onaj prvi. Što pak stari i dotrajava, blizu je nestanku.