Propovjednik 2

¹ Tad rekoh u srcu svom: »Daj da okušam užitak i vidim što naslada pruža« – ali gle: i to je ispraznost!

² O smijehu rekoh: »Ludost je«; o užitku: »Čemu valja?«

³ Odlučih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poželjeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usrećuje li ljude ono što pod nebesima čine za izbrojenih dana svojega života.

⁴ Učinih velika djela: sazidah sebi palače, zasadih vinograde;

⁵ uredih perivoje i voćnjake, nasadih u njima voćke svakojake.

⁶ Načinih jezera da plodna sadišta natapam.

⁷ Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaće, a tako i stada krupne i sitne stoke više no itko prije mene u Jeruzalemu.

⁸ Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevače i pjevačice i svakoga raskošja ljudskog, sve škrinju na škrinju.

⁹ I postadoh tako velik, veći no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila.

¹⁰ I što god su mi oči poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, već se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bî nagrada svakom mojem naporu.

¹¹ A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih dođem – i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem.

¹² Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. Što, na priliku, čini kraljev nasljednik? Ono što je već učinjeno.

¹³ I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je svjetlost bolja od tame.

¹⁴ Mudracu su oči u glavi,
a bezumnik luta u tami.
Ali također znam da obojicu stiže ista kob.

¹⁵ Zato rekoh u sebi: »Kakva je sudbina luđaku, takva je i meni. Čemu onda žudjeti za mudrošću?« I rekoh u srcu: »I to je ispraznost!«

¹⁶ Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu će poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao i bezumnik.

¹⁷ Omrznuh život, jer mi se učini mučnim sve što se zbiva pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja.

¹⁸ Zamrzih sve za što sam se pod suncem trudio i što sad ostavljam svome nasljedniku.

¹⁹ Tko zna hoće li on biti mudar ili lud? Pa ipak on će biti gospodar sve moje muke u koju uložih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost.

²⁰ I stao sam srcem očajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio pod suncem.

²¹ Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopće trudio. I to je ispraznost i velika nevolja.

²² Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio?

²³ Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.

²⁴ Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke.

²⁵ Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu?

²⁶ Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameće zadaću da sabire i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.