Propovjednik 12

¹ I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego dođu zli dani i prispiju godine kad ćeš reći: »Ne mile mi se.«

² Prije nego potamni sunce i svjetlost,
mjesec i zvijezde,
i vrate se oblaci iza kiše.

³ U dan kad zadrhte čuvari kuće
i pognu se junaci,
i dosađuju se mlinarice
jer ih je premalo,
i potamne oni koji gledaju kroz prozore;

⁴ kad se zatvore ulična vrata,
oslabi šum mlina,
kad utihne pjev ptice
i zamru zvuci pjesme.

⁵ Kad je put uzbrdo muka
i svaki izlazak prijetnja;
a badem je u cvatu,
i skakavac ne skače više,
i koprov plod puca,
jer čovjek ide u svoj vječni dom!
A narikače već se kreću ulicama.

⁶ Prije nego se prekine srebrna vrpca
i zlatna se svjetiljka razbije
i razlupa se vrč na izvoru
i slomi točak na bunaru;

⁷ i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.

⁸ Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost.

⁹ A osim toga što je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod učio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka.

¹⁰ Ujedno se Propovjednik trudio pronaći prikladne riječi i izravno izraziti istinu.

¹¹ Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se njima služi na dobro svojega stada.

¹² I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napiše knjiga i da mnogo učenje umara tijelo.

¹³ Čujmo svemu završnu riječ: »Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer – to je sav čovjek.«

¹⁴ Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.