Propovjednik 5

¹ Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s riječima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje riječi.

² San dolazi od mnogih briga,
a lud govor od mnoštva riječi.

³ Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet.

⁴ Bolje je ne zavjetovati nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta.

⁵ Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anđelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na riječ tvoju i uništi djelo tvojih ruku?

⁶ Koliko sanja, toliko i ispraznosti;
mnogo riječi – isprazna tlapnja.
Zato boj se Boga.

⁷ Ako vidiš gdje tlače siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne čudi se tomu, jer nad visokim straži viši, a nad njim najviši.

⁸ Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu.

⁹ Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema;
tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka.
I to je ispraznost.

¹⁰ Gdje je mnogo bogatstva,
mnogo je i gotovana,
pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga očima gleda?

¹¹ Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati.

¹² I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku.

¹³ Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa.

¹⁴ Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako će gol i otići kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese.

¹⁵ I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar mučio.

¹⁶ Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi.

¹⁷ Ovo, stoga, zaključujem: prava je sreća čovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muči pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuđena.

¹⁸ Pa ako je čovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom – i to je dar od Boga.

¹⁹ Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.