SCRUTATIO

Sabato, 11 ottobre 2025 - Divina Maternità  di Maria Santissima ( Letture di oggi)

Knjiga o Jobu 26


font
Biblija HrvatskiBIBBIA MARTINI
1 Job progovori i reče:1 E Giobbe rispose, e disse:
2 »Živoga mi Boga što mi pravdu krati
i Svesilnog koji dušu mi zagorča:
2 A chi vuoi tu dar soccorso? forse ad uno che sia spossato? e vuoi tu sostentar le braccia di un che forza non abbia?
3 sve dok duha moga bude još u meni,
dok mi dah Božji u nosnicama bude,
3 A chi dai tu consiglio? forse a colui che saggezza non ha? ed hai fatto mostra della moltissima tua prudenza?
4 usne moje neće izustiti zloću
niti će laž kakva doći na moj jezik.
4 A chi volevi tu insegnare, se non a lui che fece gli spiriti?
5 Daleko od mene da vam dadem pravo,
nedužnost svoju do zadnjeg daha branim.
5 Ecco che i giganti gemono sotto le acque insieme cogli altri, che in esso dimorano.
6 Pravde svoje ja se držim, ne puštam je;
zbog mojih me dana srce korit’ neće.
6 Agli occhi di lui è aperto l'inferno, e l'abisso non ha telo che lo ricuopra.
7 Neka mi dušmana kob opakog snađe,
a mog protivnika udes bezbožnikov!
7 Egli ne' vuoti spazj stese il settentrione, e sopra il niente sospese la terra.
8 Čemu se nadati može kad vapije
i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?
8 Egli che serra le acque nelle sue nuvole, affinchè tutte insieme non precipitino al basso.
9 Hoće li čuti Bog njegove krikove
kada se na njega obori nevolja?
9 Egli nasconde alla vista il suo trono, e le sue nubi spande sopra di esso.
10 Zar će se radovat’ on u Svesilnome,
zar će Boga svakog časa zazivati?
10 Tirò i confini intorno alle acque, per sino a tanto che la luce, e le tenebre abbiano fine.
11 Ali Božju ruku ja ću vam pokazat’
i neću vam sakrit’ namjere Svesilnog.
11 Le colonne del cielo tremano, e si impauriscono ad un cenno di lui.
12 Eto, sve ste sami mogli to vidjeti,
što se onda u ispraznosti gubite?«
12 Dalla possanza di lui furon riuniti in un attimo i mari, e la sapienza di lui percosse il superbo.
13 »Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom,
ovo baštini silnik od Svemogućeg.
13 Lo spirito di lui ornò i cieli, e pelle mani di lui fu tratto in luce il tortuoso serpente.
14 Ima li sinova mnogo, mač ih čeka,
a porod mu neće imat’ dosta kruha.
14 Ecco che si è rammentata una parte delle opere di lui: che se quello, che abbiamo udito o una piccola stilla rispetto a quel che può dirsi, chi potrà reggere al tuono di sua grandezza?
15 Smrt će sahranit’ preživjele njegove
i udovice ih oplakivat’ neće.
16 Ako i srebra k’o praha nagomila,
ako i nakupi haljina k’o blata,
17 nek’ ih skuplja, odjenut će ih pravednik,
ljudi će nedužni podijeliti srebro.
18 Od paučine je kuću sagradio,
kolibicu kakvu sebi diže čuvar:
19 bogat je legao, al’ po posljednji put;
kad oči otvori, ničeg više nema.
20 Usred bijela dana strava ga spopada,
noću ga oluja zgrabi i odnese.
21 Istočni ga vjetar digne i odvuče,
daleko ga baca od njegova mjesta.
22 Bez milosti njime vitla on posvuda,
dok mu ovaj kuša umaći iz ruke.
23 Rukama plješću nad njegovom propašću
i zvižde na njega kamo god došao.