Knjiga o Jobu 19
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | DIODATI |
---|---|
1 Job progovori i reče: | 1 E GIOBBE rispose, e disse: |
2 »Ta dokle ćete mučit’ dušu moju, dokle ćete me riječima satirat’? | 2 Infino a quando addoglierete voi l’anima mia, E mi triterete con parole? |
3 Već deseti put pogrdiste mene i stid vas nije što me zlostavljate. | 3 Già dieci volte voi mi avete fatta onta; Non vi vergognate voi di procedere così stranamente meco? |
4 Pa ako sam zastranio doista, na meni moja zabluda ostaje. | 4 Ma pure, sia così certamente che io abbia fallito, Il mio fallo dimorerà meco. |
5 Mislite li da ste me nadjačali i krivnju moju da ste dokazali? | 5 Se pur volete innalzarvi sopra a me, E volete rimproverarmi il mio vituperio, |
6 Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom. | 6 Sappiate ora che Iddio mi ha sovvertito, E ch’egli mi ha intorniato della sua rete. |
7 Vičem: ‘Nasilje!’ – nema odgovora; vapijem – ali za me pravde nema. | 7 Ecco, io grido violenza, e non sono esaudito; Io sclamo, e non mi si fa ragione |
8 Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio. | 8 Egli ha abbarrata la mia via sì che io non posso passare; Ed ha poste le tenebre sopra i miei sentieri. |
9 Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu. | 9 Egli mi ha spogliato della mia gloria, E mi ha tolta la corona del mio capo. |
10 Podsijeca me odasvud te nestajem; k’o drvo, nadu mi je iščupao. | 10 Egli mi ha disfatto d’ogn’intorno, sì che io me ne vo via; Ed ha fatta dileguar la mia speranza, come quella di un albero; |
11 Raspalio se gnjev njegov na mene i svojim me drži neprijateljem. | 11 Ed ha accesa la sua ira contro a me, E mi ha reputato per uno de’ suoi nemici. |
12 U bojnom redu pristižu mu čete, putove proti meni nasipaju, odasvud moj opkoljavaju šator. | 12 Le sue schiere son venute tutte insieme, E si hanno spianata la via contro a me, E si sono accampate intorno al mio tabernacolo. |
13 Od mene su se udaljila braća, otuđili se moji poznanici. | 13 Egli ha allontanati d’appresso a me i miei fratelli; I miei conoscenti si son del tutto alienati da me. |
14 Nestade bližnjih mojih i znanaca, gosti doma mog zaboraviše me. | 14 I miei prossimi se ne son rimasti, Ed i miei conoscenti mi hanno dimenticato. |
15 Sluškinjama sam svojim kao stranac, neznanac sam u njihovim očima. | 15 I miei famigliari, e le mie serventi, mi tengono per istraniero; Io paio loro un forestiere. |
16 Slugu zovnem, a on ne odgovara i za milost ga moram zaklinjati. | 16 Io chiamo il mio servitore, ed egli non risponde, Quantunque io lo preghi di mia bocca. |
17 Mojoj je ženi dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe. | 17 Il mio fiato è divenuto stranio alla mia moglie, Benchè io la supplichi per li figliuoli del mio ventre. |
18 I deranima na prezir tek služim, ako se dignem, rugaju se meni. | 18 Fino a’ piccoli fanciulli mi disdegnano; Se io mi levo, sparlano di me. |
19 Pouzdanicima sam svojim mrzak, protiv mene su oni koje ljubljah. | 19 Tutti i miei consiglieri segreti mi abbominano; E quelli che io amava si son rivolti contro a me. |
20 Kosti mi se za kožu prilijepiše, osta mi jedva koža oko zubâ. | 20 Le mie ossa sono attaccate alla mia pelle ed alla mia carne; E non mi è rimasto altro di salvo che la pelle d’intorno a’ miei denti. |
21 Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila. | 21 Abbiate pietà di me, abbiate pietà di me, o voi amici miei; Perciocchè la mano del Signore mi ha toccato. |
22 Zašto da me k’o Bog sâm progonite, zar se niste moga nasitili mesa? | 22 Perchè mi perseguitate voi come Iddio, E non vi saziate della mia carne? |
23 O, kad bi se riječi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale; | 23 Oh! fosser pur ora scritti i miei ragionamenti! Oh! fosser pure stampati in un libro! |
24 kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vječan u stijenu uklesale! | 24 Oh! fossero in sempiterno intagliati con uno scarpello di ferro E con del piombo, sopra un sasso! |
25 Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. | 25 Ora, quant’è a me, io so che il mio Redentore vive, E che nell’ultimo giorno egli si leverà sopra la polvere; |
26 A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. | 26 E quantunque, dopo la mia pelle, questo corpo sia roso, Pur vedrò con la carne mia Iddio; |
27 Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima. | 27 Il quale io vedrò, gli occhi miei lo vedranno, e non un altro; Le mie reni si consumano in me. |
28 Kad kažete: ‘Kako ćemo ga goniti? Koji ćemo razlog protiv njega naći?’, | 28 Anzi dovreste dire: Perchè lo perseguitiamo noi? Poichè la radice della parola si ritrova in me. |
29 mača tad se bojte: grijehu mač je kazna. Saznat ćete tada da imade suda!« | 29 Temiate della spada; Perciocchè il supplicio dell’iniquità è la spada; Acciocchè sappiate che vi è un giudicio |