Knjiga o Jobu 30
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | LA SACRA BIBBIA |
---|---|
1 »A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega. | 1 Ora invece si fanno beffe di me i più giovani di me in età, i cui padri avrei rifiutato di lasciare tra i cani del mio gregge. |
2 Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom? | 2 Del resto, a che cosa mi sarebbe servita la forza delle loro mani? In esse è spento ogni vigore. |
3 Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina. | 3 Disfatti per la miseria e la fame, andavano brucando l'arido deserto, lugubre e vasta solitudine; |
4 Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino. | 4 raccoglievano l'erba salsa accanto ai cespugli, alimentandosi delle radici di ginestra. |
5 Od društva ljudskog oni su prognani, za njima viču k’o za lopovima. | 5 Cacciati via dal consorzio umano, si urlava dietro a loro, come a ladri. |
6 Živjeli su po strašnim jarugama, po špiljama i u raspuklinama. | 6 Abitavano nei dirupi delle valli, nelle caverne del suolo e nelle rocce. |
7 Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti. | 7 Gridavano fra gli arbusti, accalcandosi sotto i roveti. |
8 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani. | 8 Razza di stolti e gente senza nome, cacciati dal paese. |
9 Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča! | 9 Ora sono diventato io la loro canzone, sono il tema delle loro burle. |
10 Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut’ mi u lice. | 10 Mi aborriscono, si distanziano da me; non hanno risparmiato gli sputi al mio volto. |
11 I jer On lûk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu. | 11 Dio ha sciolto la corda del mio arco e mi ha umiliato, rompendo ogni freno davanti a me. |
12 S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju. | 12 Alla mia destra insorge la canaglia, smuovono i miei passi e preparano il cammino al mio sterminio. |
13 Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko, | 13 Demoliscono il mio sentiero, cospirando per la mia disfatta, senza che nessuno si opponga loro. |
14 prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje. | 14 Irrompono per una vasta breccia, strisciano in mezzo alle macerie. |
15 Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje. | 15 Mi piombano addosso gli spaventi, si dissipa come il vento la mia dignità, si dilegua come nube la mia felicità. |
16 Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili. | 16 Ora io mi struggo nell'intimo; mi opprimono giorni di tristezza. |
17 Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu. | 17 Di notte mi si slogano le ossa e i dolori che mi rodono non hanno tregua. |
18 Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k’o ovratnik odjeće. | 18 A gran forza mi afferra per la veste, mi stringe il collo della tunica. |
19 U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k’o prah i pepeo. | 19 Mi getta nel fango e mi confondo con la polvere e la cenere. |
20 K Tebi vičem, al’ Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al’ Ti i ne mariš. | 20 Io grido a te e tu non rispondi; mi presento e tu non badi a me. |
21 Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš. | 21 Ti sei fatto crudele con me e mi perseguiti con tutta la forza del tuo braccio. |
22 U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš. | 22 Mi sollevi e mi poni a cavallo del vento, mi fai travolgere dalla bufera. |
23 Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih. | 23 So bene che mi conduci alla morte, dove convengono tutti i viventi. |
24 Al’ ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju? | 24 Pertanto io non portavo la mano contro il povero, se nella sua sventura gridava verso di me. |
25 Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha? | 25 Non ho io forse pianto con l'oppresso, non ho avuto compassione del povero? |
26 Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama. | 26 Mi aspettavo la felicità e venne la sventura; aspettavo la luce e venne il buio. |
27 Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi. | 27 Le mie viscere ribollono senza posa, e giorni di affanno mi sono venuti incontro. |
28 Smrknut idem, al’ nitko me ne tješi; ustajem u zboru – da bih kriknuo. | 28 Cammino triste, senza conforto, mi alzo nell'assemblea per invocare aiuto. |
29 Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom. | 29 Sono diventato fratello degli sciacalli e compagno degli struzzi. |
30 Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica. | 30 La mia pelle annerita mi si stacca e le mie ossa bruciano per la febbre. |
31 Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikačâ ima.« | 31 La mia cetra serve per lamenti e il mio flauto per la voce di chi piange. |