SCRUTATIO

Venerdi, 10 ottobre 2025 - Santi Dionigi e Compagni m. ( Letture di oggi)

Knjiga o Jobu 30


font
Biblija HrvatskiLA SACRA BIBBIA
1 »A sada, gle, podruguju se mnome
ljudi po ljetima mlađi od mene
kojih oce ne bih bio metnuo
ni s ovčarskim psima stada svojega.
1 Ora invece si fanno beffe di me i più giovani di me in età, i cui padri avrei rifiutato di lasciare tra i cani del mio gregge.
2 Ta što će mi jakost ruku njihovih
kad im muževna ponestane snaga
ispijena glađu i oskudicom?
2 Del resto, a che cosa mi sarebbe servita la forza delle loro mani? In esse è spento ogni vigore.
3 Glodali su u pustinji korijenje
i čestar opustjelih ruševina.
3 Disfatti per la miseria e la fame, andavano brucando l'arido deserto, lugubre e vasta solitudine;
4 Lobodu su i s grmlja lišće brali,
kao kruh jeli korijenje žukino.
4 raccoglievano l'erba salsa accanto ai cespugli, alimentandosi delle radici di ginestra.
5 Od društva ljudskog oni su prognani,
za njima viču k’o za lopovima.
5 Cacciati via dal consorzio umano, si urlava dietro a loro, come a ladri.
6 Živjeli su po strašnim jarugama,
po špiljama i u raspuklinama.
6 Abitavano nei dirupi delle valli, nelle caverne del suolo e nelle rocce.
7 Urlik im se iz šikarja dizao;
po trnjacima ležahu stisnuti.
7 Gridavano fra gli arbusti, accalcandosi sotto i roveti.
8 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih,
bičevima su iz zemlje prognani.
8 Razza di stolti e gente senza nome, cacciati dal paese.
9 Rugalicom sam postao takvima
i njima sada služim kao priča!
9 Ora sono diventato io la loro canzone, sono il tema delle loro burle.
10 Gnušaju me se i bježe od mene,
ne ustežu se pljunut’ mi u lice.
10 Mi aborriscono, si distanziano da me; non hanno risparmiato gli sputi al mio volto.
11 I jer On lûk mi slomi i satrije me,
iz usta svojih izbaciše uzdu.
11 Dio ha sciolto la corda del mio arco e mi ha umiliato, rompendo ogni freno davanti a me.
12 S desne moje strane rulja ustaje,
noge moje u bijeg oni tjeraju,
put propasti prema meni nasiplju.
12 Alla mia destra insorge la canaglia, smuovono i miei passi e preparano il cammino al mio sterminio.
13 Stazu mi ruše da bi me satrli,
napadaju i ne brani im nitko,
13 Demoliscono il mio sentiero, cospirando per la mia disfatta, senza che nessuno si opponga loro.
14 prolomom oni širokim naviru
i kotrljaju se poput oluje.
14 Irrompono per una vasta breccia, strisciano in mezzo alle macerie.
15 Strahote sve se okreću na mene,
mojeg ugleda kao vjetra nesta,
poput oblaka iščeznu spasenje.
15 Mi piombano addosso gli spaventi, si dissipa come il vento la mia dignità, si dilegua come nube la mia felicità.
16 Duša se moja rasipa u meni,
dani nevolje na me se srušili.
16 Ora io mi struggo nell'intimo; mi opprimono giorni di tristezza.
17 Noću probada bolest kosti moje,
ne počivaju boli što me glođu.
17 Di notte mi si slogano le ossa e i dolori che mi rodono non hanno tregua.
18 Muka mi je i halju nagrdila
i stegla me k’o ovratnik odjeće.
18 A gran forza mi afferra per la veste, mi stringe il collo della tunica.
19 U blato me je oborila dolje,
gle, postao sam k’o prah i pepeo.
19 Mi getta nel fango e mi confondo con la polvere e la cenere.
20 K Tebi vičem, al’ Ti ne odgovaraš;
pred Tobom stojim, al’ Ti i ne mariš.
20 Io grido a te e tu non rispondi; mi presento e tu non badi a me.
21 Prema meni postao si okrutan;
rukom preteškom na me se obaraš.
21 Ti sei fatto crudele con me e mi perseguiti con tutta la forza del tuo braccio.
22 U vihor me dižeš, nosiš me njime,
u vrtlogu me olujnom kovitlaš.
22 Mi sollevi e mi poni a cavallo del vento, mi fai travolgere dalla bufera.
23 Da, znadem da si me smrti predao,
saborištu zajedničkom svih živih.
23 So bene che mi conduci alla morte, dove convengono tutti i viventi.
24 Al’ ne pruža li ruku utopljenik,
ne viče li kad padne u nevolju?
24 Pertanto io non portavo la mano contro il povero, se nella sua sventura gridava verso di me.
25 Ne zaplakah li nad nevoljnicima,
ne sažalje mi duša siromaha?
25 Non ho io forse pianto con l'oppresso, non ho avuto compassione del povero?
26 Sreći se nadah, a dođe nesreća;
svjetlost čekah, a gle, zavi me tama.
26 Mi aspettavo la felicità e venne la sventura; aspettavo la luce e venne il buio.
27 Utroba vri u meni bez prestanka,
svaki dan nove patnje mi donosi.
27 Le mie viscere ribollono senza posa, e giorni di affanno mi sono venuti incontro.
28 Smrknut idem, al’ nitko me ne tješi;
ustajem u zboru – da bih kriknuo.
28 Cammino triste, senza conforto, mi alzo nell'assemblea per invocare aiuto.
29 Sa šakalima sam se zbratimio
i nojevima postao sam drugom.
29 Sono diventato fratello degli sciacalli e compagno degli struzzi.
30 Na meni sva je koža pocrnjela,
i kosti mi je sažgala ognjica.
30 La mia pelle annerita mi si stacca e le mie ossa bruciano per la febbre.
31 Tužaljka mi je ugodila harfu,
svirala mi glas narikačâ ima.«
31 La mia cetra serve per lamenti e il mio flauto per la voce di chi piange.