Knjiga o Jobu 24

¹ Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici? Bildad iz Šuaha progovori tad i reče:

² Bezbožnici pomiču granice,
otimaju stado i pasu ga.

² »Gospodstvo i strah u njegovoj su ruci
i on stvara mir u svojim visinama.

³ Sirotama odvode magarca,
udovi u zalog vola dižu.

³ Zar se njemu čete izbrojiti mogu
i svjetlo njegovo nad kim ne izlazi?

⁴ Siromahe tjeraju sa puta;
skrivaju se ubogari zemlje.

⁴ Pa kako da čovjek prav bude pred Bogom
i od žene rođen kako da čist bude?

⁵ K’o magarci divlji u pustinji
zarana idu da plijen ugrabe:
pustinja im hrani mališane.

⁵ Eto, i mjesec pred njime sjaj svoj gubi,
njegovim očima zvijezde nisu čiste.

⁶ Što reći onda o čovjeku, tom crvu,
o sinu čovjekovu, crviću jadnom?

⁶ Po tuđem polju oni pabirče,
paljetkuju vinograd opakog.

⁷ Goli noće, nemaju haljine,
ni pokrivača protiv studeni.

⁸ Oni kisnu na planinskom pljusku;
bez skloništa uz hrid se zbijaju.

⁹ Otkidaju od sise sirotu,
ubogom u zalog dijete grabe.

¹⁰ Goli hode, nemaju haljina;
izgladnjeli, tuđe snoplje nose.

¹¹ Oni mlina za ulje nemaju;
ožednjeli, gaze u kacama.

¹² Samrtnici hropću iz gradova,
ranjenici u pomoć zazivlju.
Al’ na sve to Bog se oglušuje.

¹³ Ima onih koji mrze svjetlost:
ne priznaju njezinih putova
niti se staza drže njezinih.

¹⁴ Za mraka se diže ubojica,
kolje ubogog i siromaha.
U gluhoj se noći lopov skiće
<16a>i u tmini provaljuje kuće.

¹⁵ Sumrak žudi oko preljubnika:
‘Nitko me vidjet neće’, kaže on
i zastire velom svoje lice.

¹⁶ <16b>Za vidjela oni se skrivaju,
oni neće da za svjetlost znaju.

¹⁷ Zora im je kao sjena smrtna:
kad zarudi, silan strah ih hvata.

²⁵ Nije li tako? Tko će me u laž utjerat’?
Tko moje riječi poništiti može?«