Jošua 14

Biblija Hrvatski	Peshitta
1 Ovo je što su dobili u baštinu sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj – što su im razdijelili u baštinu svećenik Eleazar i Jošua, sin Nunov, i glavari porodica izraelskih plemena.	1 ܘܗܠܝܢ ܕܐܝܪܬܘ ܒܢ̈ܝ ܐܝܣܪܝܠ ܒܐܪܥܐ ܕܟܢܥܢ ܕܐܘܪܬ ܐܢܘܢ ܐܠܝܥܙܪ ܟܗܢܐ ܘܝܫܘܥ ܒܪ ܢܘܢ ܘܪ̈ܫܐ ܕܐ̈ܒܗܬܐ ܕܫܒ̈ܛܐ ܕܐܝܣܪܝܠ
2 Ždrijebom su razdijelili baštinu, kao što je Jahve odredio preko Mojsija, među devet plemena i polovinu desetoga plemena.	2 ܒܡܢܬܐ ܕܝܪܬܘܬܗܘܢ ܐܝܟܢܐ ܕܦܩܕ ܡܪܝܐ ܒܐܝܕܐ ܕܡܘܫܐ ܠܡܬܠ ܠܬܫܥܐ ܫܒ̈ܛܝܢ ܘܠܦܠܓܘܬ ܫܒܛܐ
3 Mojsije je odredio baštinu dvama plemenima i polovini desetog plemena s onu stranu Jordana, a levitima nije dao baštine među njima.	3 ܡܛܠ ܕܝܗܒ ܡܘܫܐ ܝܪܬܘܬܐ ܠܬܪ̈ܝܢ ܫܒ̈ܛܝܢ ܘܠܦܠܓܘܬ ܫܒܛܐ ܒܥܒܪܐ ܕܝܘܪܕܢܢ ܘܠܠܘ̈ܝܐ ܠܐ ܝܗܒ ܝܪܬܘܬܐ ܒܝܢܬܗܘܢ
4 Jer bijahu dva plemena sinova Josipovih: Manašeovo i Efrajimovo. A levitima nisu dali dijela u zemlji, nego gradove za prebivanje i pašnjake za njihovu stoku i za blago njihovo.	4 ܡܛܠ ܕܗܘܘ ܒܢ̈ܝ ܝܘܣܦ ܬܪ̈ܝܢ ܫܒ̈ܛܝܢ ܡܢܫܐ ܘܐܦܪܝܡ ܘܠܐ ܝܗܒ ܦܠܓܘܬܐ ܠܠܘ̈ܝܐ ܒܐܪܥܐ ܐܠܐ ܐܢ ܩܘܪ̈ܝܐ ܠܡܥܡܪ ܒܗܝܢ ܘܐܓܘܪ̈ܣܐ ܠܒܥܝܪܗܘܢ ܘܠܩܢܝܢܗܘܢ
5 Kako je Jahve zapovjedio Mojsiju, tako su učinili sinovi Izraelovi pri diobi zemlje.	5 ܐܝܟܢܐ ܕܦܩܕ ܡܪܝܐ ܠܡܘܫܐ ܗܟܢܐ ܥܒܕܘ ܒܢ̈ܝ ܐܝܣܪܝܠ ܘܦܠܓܘܗ̇ ܠܐܪܥܐ
6 Sinovi Judini pristupe k Jošui u Gilgalu, a Kaleb, sin Jefuneov, Kenižanin, reče mu: »Ti znaš što je Jahve rekao Mojsiju, čovjeku Božjem, za mene i za tebe u Kadeš Barnei.	6 ܘܩܪܒܘ ܒܢ̈ܝ ܝܗܘܕܐ ܠܘܬ ܝܫܘܥ ܒܓܠܓܠܐ ܘܐܡܪ ܟܠܒ ܒܪ ܝܘܦܢܐ ܩܢܙܝܐ ܠܝܫܘܥ ܐܢܬ ܝ̇ܕܥ ܐܢܬ ܦܬܓܡܐ ܕܡܠܠ ܡܪܝܐ ܥܡ ܡܘܫܐܥܒܕܗ ܥܠ ܨܒܘܬܝ ܘܥܠ ܨܒܘܬܟ ܒܪܩܡ ܕܓܝܐ
7 Bilo mi je četrdeset godina kad me posla Mojsije, sluga Jahvin, iz Kadeš Barnee da uhodim zemlju. I donio sam mu izvješće kako sam najbolje znao.	7 ܟܕ ܒܪ ܐܪܒܥܝܢ ܗܘܝܬ ܫܢ̈ܝܢ ܗܝܕܝܢ ܟܕ ܫܕܪܢܝ ܡܘܫܐ ܥܒܕܗ ܕܐܠܗܐ ܡܢ ܪܩܡ ܕܓܝܐ ܠܡܓܫܗ̇ ܠܐܪܥܐ ܘܐܬܝܒܬܗ ܦܬܓܡܐ ܐܝܟ ܕܐܝܬ ܗܘܐ ܒܠܒܝ
8 Braća koja su pošla sa mnom uplašila su srce naroda, ali sam ja vršio volju Jahve, Boga svojega.	8 ܘܐ̈ܚܝܢ ܐܝܠܝܢ ܕܣܠܩܘ ܗܘܘ ܥܡܢ ܐܙܝܥܘܗܝ ܠܒܗ ܕܥܡܐ ܘܐܢܐ ܫ̇ܡܠܝܬ ܒܬܪ ܡܪܝܐ ܐܠܗܝ
9 I onoga se dana zakle Mojsije: ‘Zemlja kojom je stupala noga tvoja pripast će tebi i sinovima tvojim u vječnu baštinu, jer si vršio volju Jahve, Boga mojega.’	9 ܘܐܝܡܐ ܡܘܫܐ ܒܗ ܒܙܒܢܐ ܗ̇ܘ ܘܐܡܪ ܕܐܪܥܐ ܕܕܪܟܬ ܒܗ̇ ܪܓܠܟ ܠܟ ܬܗܘܐ ܝܪܬܘܬܐ ܘܠܒܢ̈ܝܟ ܠܥܠܡ ܡܛܠ ܕܫܡܠܝܬ ܒܬܪ ܡܪܝܐ ܐܠܗܐ
10 I vidiš, Jahve me sačuvao u životu, kao što je rekao. Već je prošlo četrdeset i pet godina kako je Jahve to obećao Mojsiju, dok je Izrael još išao pustinjom; sada mi je osamdeset i pet godina,	10 ܘܗܫܐ ܗܐ ܐܢܝܚ ܠܢ ܡܪܝܐ ܐܝܟܢܐ ܕܐܡܪ ܗܐ ܐܪܒܥܝܢ ܘܚܡܫ ܫܢ̈ܝܢ ܗܐ ܡܢ ܕܐܡܪ ܡܪܝܐ ܡܠܬܐ ܗܕܐ ܠܡܘܫܐ ܕܢܗܠܟ ܠܐܝܣܪܝܠ ܒܡܕܒܪܐ ܘܗܫܐ ܐܢܐ ܝܘܡܢܐ ܒܪ ܬܡܢܐܝܢ ܐܢܐ ܘܚܡܫ ܫܢ̈ܝܢ
11 ali sam još i danas snažan kao što sam bio onoga dana kad me Mojsije poslao kao uhodu. Kao nekoć, i sada je moja snaga u meni, za borbu, da odem i da se vratim.	11 ܘܥܕܡܐ ܠܗܫܐ ܚܝܠܐ ܐܝܬ ܒܝ ܐܝܟ ܕܒܝܘܡܐ ܗ̇ܘ ܕܫܕܪܢܝ ܡܘܫܐ ܚܝܠܝ ܕܗܝܕܝܢ ܘܕܗܫܐ ܫܘܐ ܗܘ ܠܩܪܒܐ ܘܠܡܦܩ ܘܠܡܥܠ
12 Daj mi sada ovo gorje, koje mi je Jahve obećao onoga dana. Sam si čuo onoga dana. Ondje su Anakovci, a i gradovi su im veliki i tvrdi. Ako je Jahve sa mnom, protjerat ću ih, kako je to obećao Jahve.«	12 ܗܫܐ ܗܒ ܠܝ ܛܘܪܐ ܗܢܐ ܕܐܡܪ ܡܪܝܐ ܒܗ ܒܝܘܡܐ ܗ̇ܘ ܘܐܢܬ ܫܡܥܬ ܒܗ ܒܝܘܡܐ ܗ̇ܘ ܕܓܢܒܪ̈ܐ ܐܝܬ ܬܡܢ ܘܡܕܝܢ̈ܬܐ ܪ̈ܘܪܒܢ ܐܢܝ̈ܢ ܘܚܣ̈ܝܢܢ ܟܒܪ ܢܗܘܐ ܡܪܝܐ ܥܡܝ ܘܐܚܪܘܒ ܐܢܘܢ ܐܝܟ ܕܐܡܪ ܡܪܝܐ
13 Tada ga Jošua blagoslovi i dade Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron u baštinu.	13 ܘܒܪܟܗ ܝܫܘܥ ܠܟܠܒ ܒܪ ܝܘܦܢܐ ܘܝܗܒ ܠܗ ܠܚܒܪܘܢ ܟܪܟܐ ܝܪܬܘܬܐ
14 Hebron je pripao u baštinu Kalebu, sinu Jefuneovu, Kenižaninu, sve do danas, jer je Kaleb vršio volju Jahve, Boga Izraelova.	14 ܡܛܠ ܗܢܐ ܗܘܐ ܚܒܪܘܢ ܟܪܟܐ ܝܪܬܘܬܐ ܠܟܠܒ ܒܪ ܝܘܦܢܐ ܩܢܙܝܐ ܥܕܡܐ ܠܝܘܡܢܐ ܡܛܠ ܕܫܡܠܝ ܒܬܪ ܡܪܝܐ ܐܠܗܐ ܕܐܝܣܪܝܠ
15 Hebron se prije zvao Kirjat Arba; a Arba bijaše velik čovjek među Anakovcima. I počinu zemlja od rata.	15 ܘܫܡܗ̇ ܕܚܒܪܘܢ ܟܪܟܐ ܡܢ ܩܕܝܡ ܩܘܪܝܬ ܐܪܒܥ ܕܐ̈ܢܫܐ ܓܢܒܪ̈ܐ ܘܐܪܥܐ ܐܬܬܢܝܚܬ ܡܢ ܩܪܒܐ