SCRUTATIO

Cetvrtak, 9 Listopad 2025 - Santa Pelagia ( Letture di oggi)

Evanđelje po Ivanu 11


font
Biblija HrvatskiBIBBIA RICCIOTTI
1 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.1 - Era ammalato un certo Lazzaro di Betania, il villaggio di Maria e Marta sorella di lei.
2 Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.2 (Maria era colei che unse d'unguento il Signore e gli asciugò i piedi coi suoi capelli, e Lazzaro, suo fratello, era malato).
3 Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.«3 Le sue sorelle dunque mandarono a dirgli: «Signore, colui che tu ami, è ammalato».
4 Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.«4 Gesù, udito ciò, rispose: «Questa malattia non è mortale, ma per la gloria di Dio, affinchè per essa sia glorificato il Figliuol di Dio».
5 A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.5 Gesù poi voleva bene a Marta, alla sorella di lei Maria e a Lazzaro.
6 Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.6 Com'ebbe sentito ch'egli era ammalato, si trattenne ancora due giorni nello stesso luogo.
7 Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!«7 Poi disse ai discepoli: «Torniamo in Giudea».
8 Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?«8 I discepoli gli dissero: «Rabbi, i Giudei cercavano or ora di lapidarti e tu vuoi tornare di nuovo colà?».
9 Odgovori Isus:
»Nema li dan dvanaest sati?
Hodi li tko danju, ne spotiče se
jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
9 Gesù rispose: «Non sono forse dodici le ore del giorno? Se uno cammina di giorno, non inciampa, perchè egli vede la luce di questo mondo;
10 Hodi li tko noću, spotiče se
jer nema svjetlosti u njemu.«
10 ma se uno cammina di notte inciampa, perchè gli manca la luce».
11 To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.«11 Egli parlò così, poi soggiunse: «Il nostro amico Lazzaro dorme, ma vado a svegliarlo».
12 Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.«12 Allora i suoi discepoli dissero: «Signore, se dorme, guarirà».
13 No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.13 Ora Gesù aveva parlato della morte di lui, mentre essi avevano creduto che parlasse del riposo del sonno.
14 Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro.14 Allora Gesù disse loro apertamente: «Lazzaro è morto,
15 Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!«15 ed io mi rallegro per voi di non essere stato là, affinchè crediate; ma andiamo da lui».
16 Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!«16 A questa parola Tommaso, chiamato Didimo, disse agli altri discepoli: «Andiamo anche noi e moriamo con lui».
17 Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu.17 Gesù dunque arrivò e trovò Lazzaro già da quattro giorni nella tomba.
18 Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.18 Betania distava da Gerusalemme circa quindici stadii;
19 A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.19 molti Giudei erano venuti da Marta e da Maria per consolarle del loro fratello.
20 Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući.20 Marta, appena seppe della venuta di Gesù, gli andò incontro, mentre Maria se ne stava in casa.
21 Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.21 Marta disse a Gesù: «Signore, se tu fossi stato qui, mio fratello non sarebbe morto;
22 Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.«22 ma ora so che tutto quello che tu domanderai a Dio, Dio te lo concederà».
23 Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!«23 Gesù disse: «Tuo fratello risorgerà».
24 A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.«24 Marta rispose: «So che risusciterà nella resurrezione all'ultimo giorno».
25 Reče joj Isus:
»Ja sam uskrsnuće i život:
tko u mene vjeruje, ako i umre,
živjet će.
25 Gesù soggiunse: «Io sono la resurrezione e la vita; chi crede in me quand'anche fosse morto vivrà,
26 I tko god živi i vjeruje u mene,
neće umrijeti nikada.
Vjeruješ li ovo?«
26 e chi vive e crede in me non morrà in eterno. Credi tu questo?».
27 Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!«27 Ella rispose: «Sì, Signore, ho sempre creduto che tu sei il Cristo, il Figliuolo di Dio, che sei venuto in questo mondo».
28 Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.«28 Detto questo, se ne andò a chiamare Maria, sua sorella, dicendole piano: «Il Maestro è qua e ti chiama».
29 A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu.29 Non appena ebbe udito, ella si levò e andò a lui,
30 Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.30 che non era ancora entrato nel villaggio, ma stava tuttora nel luogo dove Marta l'aveva incontrato.
31 Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.31 I Giudei poi, che erano con essa in casa e la confortavano, quando videro Maria alzarsi in fretta e uscire, la seguirono, dicendo: «Va' al sepolcro a piangere».
32 A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.«32 Maria, giunta al luogo dov'era Gesù, al vederlo, si gettò ai suoi piedi e gli disse: «Signore, se tu fossi stato qui, mio fratello non sarebbe morto!».
33 Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen33 Gesù vedendo lei piangere e con lei piangere anche i Giudei che l'accompagnavano, fremette in ispirito e si turbò.
34 upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!«34 Poi domandò: «Dove l'avete posto?». Gli risposero: «Signore, vieni e vedi».
35 I zaplaka Isus.35 E Gesù pianse.
36 Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!«36 Allora i Giudei dissero: «Guarda, quanto l'amava!».
37 A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?«37 Ma alcuni di loro soggiungevano: «Non poteva costui che aprì gli occhi al cieco nato, fare che questo non morisse?».
38 Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.38 Allora Gesù, fremendo di nuovo in se stesso, venne al sepolcro, ch'era una grotta con una pietra sovrapposta ad essa.
39 Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.«39 Gesù disse: «Togliete la pietra!». E a Marta, la sorella del morto, che gli osservava: «Signore, già puzza, perchè da quattro giorni è lì»,
40 Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?«40 Gesù rispose: «Non ti ho detto che, se credi, vedrai la gloria di Dio?».
41 Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče:
»Oče, hvala ti što si me uslišao.
41 Tolsero dunque la pietra, e Gesù, alzati gli occhi al cielo, disse: «Padre, ti ringrazio d'avermi ascoltato.
42 Ja sam znao da me svagda uslišavaš;
no rekoh to zbog nazočnog mnoštva:
da vjeruju da si me ti poslao.«
42 Io sapevo che tu mi ascolti sempre, ma l'ho detto per il popolo che mi circonda, affinchè creda che tu mi hai mandato».
43 Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!«43 E detto questo con gran voce esclamò: «Lazzaro, vieni fuori!».
44 I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!«44 E il morto uscì; coi piedi e le mani legate da fasce ed il viso coperto da un sudario. Gesù disse loro: «Slegatelo e lasciatelo andare».
45 Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.45 Così molti Giudei, venuti da Maria e da Marta, avendo veduto quanto aveva fatto Gesù, credettero in lui.
46 A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini.46 Ma alcuni di loro andarono dai Farisei e raccontarono quel che Gesù aveva fatto.
47 Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.47 I pontefici e i Farisei radunarono pertanto il Sinedrio, e dicevano: «Che facciamo? Quest'uomo opera molti miracoli.
48 Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!«48 Se lo lasciamo fare tutti crederanno in lui, e verranno i Romani e distruggeranno la nostra città e la nostra nazione».
49 A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate.49 Allora uno di essi, di nome Caifa, che in quell'anno era sommo sacerdote, disse loro: «Voi non capite nulla
50 I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!«50 e non riflettete che val meglio che per il popolo muoia un solo uomo, e non perisca l'intera nazione».
51 To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;51 Egli disse ciò non da se stesso, ma perchè essendo in quell'anno sommo sacerdote, profetò che Gesù doveva morire per la nazione;
52 ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.52 e non soltanto per la nazione, ma anche per raccogliere insieme i figliuoli di Dio dispersi.
53 Toga dana dakle odluče da ga ubiju.53 Così da quel giorno deliberarono d'ucciderlo.
54 Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.54 Perciò Gesù oramai non s'intratteneva in pubblico presso i Giudei; bensì se ne andò nella regione vicina al deserto, in una città di nome Efrem, dove soggiornò coi suoi discepoli.
55 Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste.55 S'avvicinava frattanto la Pasqua dei Giudei, e molti di quella regione andarono a Gerusalemme prima della Pasqua per purificarsi.
56 Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?«56 E cercavano di Gesù, e stando nel tempio si domandavano a vicenda: «Che ne dite? Verrà egli alla festa?».
57 A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.57 Intanto i Pontefici e i Farisei avevano dato ordine che, se qualcuno sapeva dove fosse, lo riferisse, affinchè lo si potesse prendere.