Ponovljeni zakon 32
Libro non riconosciuto. Prova con un'abbreviazione valida (es. Gen, Es, Gv, Sal).
Versetti esaminati
| Hrvatska Biblija | Bibbia Vulgata Clementina |
|---|---|
| 1 »Slušajte, nebesa, sad ću govoriti; čuj, zemljo, riječi usta mojih! | 1 Audite, cæli, quæ loquor : audiat terra verba oris mei. |
| 2 Nek’ mi nauk daždi poput kiše, kao rosa riječ nek’ moja pada, kao kišica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj! | 2 Concrescat ut pluvia doctrina mea, fluat ut ros eloquium meum, quasi imber super herbam, et quasi stillæ super gramina. |
| 3 Jer, Jahvino ću ime uznositi, a vi Boga našeg veličajte! | 3 Quia nomen Domini invocabo : date magnificentiam Deo nostro. |
| 4 On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zloće, pravedan je on i pravičan. | 4 Dei perfecta sunt opera, et omnes viæ ejus judicia : Deus fidelis, et absque ulla iniquitate, justus et rectus. |
| 5 Oni mu se iznevjeriše – nisu mu sinovi, već nakaze sinovske, porod izopačen i prepreden. | 5 Peccaverunt ei, et non filii ejus in sordibus : generatio prava atque perversa. |
| 6 Tako li uzvraćaš Jahvi, narode glupi i bezumni! Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, koji te sazdao, po kom postojiš? | 6 Hæccine reddis Domino, popule stulte et insipiens ? numquid non ipse est pater tuus, qui possedit te, et fecit, et creavit te ? |
| 7 Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od naraštaja do naraštaja. Oca svoga pitaj, i poučit će te, pitaj starije, pa će ti kazati. | 7 Memento dierum antiquorum, cogita generationes singulas : interroga patrem tuum, et annuntiabit tibi : majores tuos, et dicent tibi. |
| 8 Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, kad je razmještao sinove čovječje, odredi im međe po broju Božjih sinova: | 8 Quando dividebat Altissimus gentes, quando separabat filios Adam, constituit terminos populorum juxta numerum filiorum Israël. |
| 9 tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bî njegova baština. | 9 Pars autem Domini, populus ejus : Jacob funiculus hæreditatis ejus. |
| 10 U zemlji stepskoj on ga je našao, u pustinjskoj jezivoj pustoši. Obujmio ga, gajio ga i čuvao k’o zjenu oka svoga. | 10 Invenit eum in terra deserta, in loco horroris, et vastæ solitudinis : circumduxit eum, et docuit : et custodivit quasi pupillam oculi sui. |
| 11 Poput orla što bdi nad gnijezdom, nad svojim orlićima lebdeći, tako on krila širi, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima. | 11 Sicut aquila provocans ad volandum pullos suos, et super eos volitans, expandit alas suas, et assumpsit eum, atque portavit in humeris suis. |
| 12 Jahve sâm njega je vodio, tuđeg boga s njim ne bijaše. | 12 Dominus solus dux ejus fuit, et non erat cum eo deus alienus : |
| 13 Povede ga po visočjima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim, dade mu meda iz pećine i ulja iz tvrde stijene; | 13 constituit eum super excelsam terram, ut comederet fructus agrorum : ut sugeret mel de petra, oleumque de saxo durissimo ; |
| 14 kravljeg masla i ovčjeg mlijeka s pretilinom jaganjaca, ovnova bašanskih i jaraca, sa salom žitnih bubrega, i napoji ga pjenušavom krvlju grožđa. | 14 butyrum de armento, et lac de ovibus cum adipe agnorum, et arietum filiorum Basan : et hircos cum medulla tritici, et sanguinem uvæ biberet meracissimum. |
| 15 Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Ješurun pa se uzritao. Udebljao si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu svog spasenja. | 15 Incrassatus est dilectus, et recalcitravit : incrassatus, impinguatus, dilatatus, dereliquit Deum factorem suum, et recessit a Deo salutari suo. |
| 16 Tuđim bozima učiniše ga ljubomornim, razjariše ga gnusobama. | 16 Provocaverunt eum in diis alienis, et in abominationibus ad iracundiam concitaverunt. |
| 17 Žrtvovahu zlodusima koji Bog nisu, bogovima kojih ne poznavahu prije, došljacima koji stigoše nedavno i koje oci njihovi ne štovahu. | 17 Immolaverunt dæmoniis et non Deo, diis quos ignorabant : novi recentesque venerunt, quos non coluerunt patres eorum : |
| 18 Odnemaruješ Stijenu što te na svijet dade, ne sjećaš se više Boga koji te rodi! | 18 Deum qui te genuit dereliquisti, et oblitus es Domini creatoris tui. |
| 19 Vidje to Jahve i u gnjevu svojem odbaci sinove svoje i kćeri. | 19 Vidit Dominus, et ad iracundiam concitatus est : quia provocaverunt eum filii sui et filiæ. |
| 20 Lice ću im svoje sakriti, reče, i vidjet ću što će biti od njih. Jer izopačeno je to koljeno, sinovi u kojima vjernosti nema. | 20 Et ait : Abscondam faciem meam ab eis, et considerabo novissima eorum : generatio enim perversa est, et infideles filii. |
| 21 Ništavnim me bogom na ljubomor potakoše, razdražiše me ništavilima svojim, i ja ću njih ljubomornim učinit’, pukom ništavnim, razdražit ću ih glupim nekim narodom! | 21 Ipsi me provocaverunt in eo qui non erat Deus, et irritaverunt in vanitatibus suis : et ego provocabo eos in eo qui non est populus, et in gente stulta irritabo illos. |
| 22 Da, moga gnjeva požar je usplamtio i gorjet će do dubina šeolskih; proždrijet će zemlju i sve što ona rađa, sažeći joj brda do temelja. | 22 Ignis succensus est in furore meo, et ardebit usque ad inferni novissima : devorabitque terram cum germine suo, et montium fundamenta comburet. |
| 23 Nevolje na njih ću svaliti, na njih ću svoje istrošiti strijele. | 23 Congregabo super eos mala, et sagittas meas complebo in eis. |
| 24 Od gladi će umirati, ognjica i pošast njih će trovati. Poslat ću na njih zub zvjerinji i otrov zmijâ što prahom gmižu. | 24 Consumentur fame, et devorabunt eos aves morsu amarissimo : dentes bestiarum immittam in eos, cum furore trahentium super terram, atque serpentium. |
| 25 Vani će mač zatirati djecu, a strava će vladati unutra. Ginut će jednako momak i djevojka, dojenče i starac sjedokos. | 25 Foris vastabit eos gladius, et intus pavor, juvenem simul ac virginem, lactentem cum homine sene. |
| 26 Rekoh: U prah ću ih smrviti, zbrisati im spomen među ljudima. | 26 Dixi : Ubinam sunt ? cessare faciam ex hominibus memoriam eorum. |
| 27 Ali se bojah ruga dušmanskoga: mogli bi im prevarit’ se protivnici, pa da kažu: ‘Pobjeda je naša, nije to Jahvina izvela ruka.’ | 27 Sed propter iram inimicorum distuli : ne forte superbirent hostes eorum, et dicerent : Manus nostra excelsa, et non Dominus, fecit hæc omnia. |
| 28 Jer narod je to neupućen, oštroumlja u njih nema. | 28 Gens absque consilio est, et sine prudentia. |
| 29 Da su mudri, već bi se i dosjetili, razabrali što ih očekuje. | 29 Utinam saperent, et intelligerent, ac novissima providerent. |
| 30 Kako da jedan tisuću u bijeg nagna, i deset tisuća da dvojica gone, da ih Stijena njina nije prodala, da ih Jahve nije izručio? | 30 Quomodo persequatur unus mille, et duo fugent decem millia ? nonne ideo, quia Deus suus vendidit eos, et Dominus conclusit illos ? |
| 31 Al’ stijena im nije poput naše Stijene; osuđeni su naši neprijatelji. | 31 Non enim est Deus noster ut dii eorum : et inimici nostri sunt judices. |
| 32 Jer trs je njihov od sodomskog trsa i od vinograda gomorskih; grožđe im je grožđe otrovno, grozdovi im grozdovi gorčine; | 32 De vinea Sodomorum, vinea eorum, et de suburbanis Gomorrhæ : uva eorum, uva fellis, et botri amarissimi. |
| 33 njihovo je vino otrov zmijski, žestok jed otrovnice ljute. | 33 Fel draconum vinum eorum, et venenum aspidum insanabile. |
| 34 Al’ nije li on u mene poput dragulja, zapečaćen u mojim riznicama? | 34 Nonne hæc condita sunt apud me, et signata in thesauris meis ? |
| 35 Moja je odmazda i nagrada u vrijeme kad im noga posrne. Jer blizu je dan njihove propasti, udes njihov brzo im se bliži! | 35 Mea est ultio, et ego retribuam in tempore, ut labatur pes eorum : juxta est dies perditionis, et adesse festinant tempora. |
| 36 (Pravdu će Jahve dati svome puku, sažalit se nad slugama svojim.) Vidjet će da im gine snaga, da je i robu i slobodnu kraj. | 36 Judicabit Dominus populum suum, et in servis suis miserebitur : videbit quod infirmata sit manus, et clausi quoque defecerunt, residuique consumpti sunt. |
| 37 Tad će reći: ‘Ta gdje su bozi njihovi, gdje stijena kojom se zaklanjahu? | 37 Et dicet : Ubi sunt dii eorum, in quibus habebant fiduciam ? |
| 38 Oni što su jeli salo njihovih klanica i pili vino njihovih ljevanica?’ Neka se dignu i neka vam pomognu, nek’ vam budu zaklonište! | 38 de quorum victimis comedebant adipes, et bibebant vinum libaminum : surgant, et opitulentur vobis, et in necessitate vos protegant. |
| 39 Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja usmrćujem i oživljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke moje ne izbavlja). | 39 Videte quod ego sim solus, et non sit alius deus præter me : ego occidam, et ego vivere faciam : percutiam, et ego sanabo, et non est qui de manu mea possit eruere. |
| 40 Da, svoju ruku ja dižem prema nebu i kažem: Ne bio ja živ vječito | 40 Levabo ad cælum manum meam, et dicam : Vivo ego in æternum. |
| 41 ako naoštrivši mač svoj blistavi ne uzmem sud u svoje ruke da svojim odmazdim dušmanima, da naplatim onima koji mene mrze. | 41 Si acuero ut fulgur gladium meum, et arripuerit judicium manus mea : reddam ultionem hostibus meis, et his qui oderunt me retribuam. |
| 42 Strijele svoje opojit ću krvlju i mač moj najest će se mesa, krvi ubijenih i zarobljenih, glavâ dušmanskih vrhovnika. | 42 Inebriabo sagittas meas sanguine, et gladius meus devorabit carnes ; de cruore occisorum et de captivitate, nudati inimicorum capitis. |
| 43 Kličite, o nebesa, s njime, obožavajte ga, sinovi Božji! Kličite, puci, s njegovim narodom, uznosite snagu njegovu, poslanici Jahvini. Jer će krv slugu svojih osvetiti, istom mjerom vratit’ dušmanima, naplatit će od onih koji njega mrze, očistit’ od grijeha zemlju svog naroda.« | 43 Laudate, gentes, populum ejus, quia sanguinem servorum suorum ulciscetur : et vindictam retribuet in hostes eorum, et propitius erit terræ populi sui. |
| 44 Dođe Mojsije s Jošuom, sinom Nunovim, te izgovori u uši naroda riječi ove pjesme. | 44 Venit ergo Moyses, et locutus est omnia verba cantici hujus in auribus populi, ipse et Josue filius Nun. |
| 45 Kad Mojsije izgovori sve ove riječi svemu Izraelu, | 45 Complevitque omnes sermones istos, loquens ad universum Israël, |
| 46 reče im: »U srca svoja usadite sve riječi koje danas uzimam za svjedoka protiv vas; naredite sinovima svojim da ih drže vršeći sve riječi ovoga Zakona. | 46 et dixit ad eos : Ponite corda vestra in omnia verba, quæ ego testificor vobis hodie : ut mandetis ea filiis vestris custodire et facere, et implere universa quæ scripta sunt legis hujus : |
| 47 Ta nije to za vas prazna riječ jer ona je vaš život. Zbog ove riječi živjet ćete dugo na zemlji koju ćete, prešavši Jordan, zaposjesti.« | 47 quia non incassum præcepta sunt vobis, sed ut singuli in eis viverent : quæ facientes longo perseveretis tempore in terra, ad quam, Jordane transmisso, ingredimini possidendam. |
| 48 Toga istog dana Jahve reče Mojsiju: | 48 Locutusque est Dominus ad Moysen in eadem die, dicens : |
| 49 »Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju – ono je u moapskoj zemlji nasuprot Jerihonu – pa pogledaj zemlju kanaansku što ću je dati u posjed Izraelcima. | 49 Ascende in montem istum Abarim, id est, transitum, in montem Nebo, qui est in terra Moab contra Jericho : et vide terram Chanaan, quam ego tradam filiis Israël obtinendam, et morere in monte. |
| 50 Onda umri na gori na koju se uspneš i pridruži se svojim precima kao što je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridružen svojima. | 50 Quem conscendens jungeris populis tuis, sicut mortuus est Aaron frater tuus in monte Hor, et appositus populis suis : |
| 51 A to zato što ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadeša, kod voda u pustinji Sinu: niste očitovali moju svetost među Izraelcima. | 51 quia prævaricati estis contra me in medio filiorum Israël ad aquas contradictionis in Cades deserti Sin : et non sanctificastis me inter filios Israël. |
| 52 Zato ćeš samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju nećeš ući – u zemlju koju dajem Izraelcima.« | 52 E contra videbis terram, et non ingredieris in eam, quam ego dabo filiis Israël. |