Ponovljeni zakon 32

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 »Slušajte, nebesa, sad ću govoriti; čuj, zemljo, riječi usta mojih!	1 “ Audite, caeli, quae loquor; audiat terra verba oris mei!
2 Nek’ mi nauk daždi poput kiše, kao rosa riječ nek’ moja pada, kao kišica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj!	2 Stillet ut pluvia doctrina mea, fluat ut ros eloquium meum quasi imber super herbam et quasi stillae super gramina.
3 Jer, Jahvino ću ime uznositi, a vi Boga našeg veličajte!	3 Quia nomen Domini invocabo: date magnificentiam Deo nostro!
4 On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zloće, pravedan je on i pravičan.	4 Petra, perfecta sunt opera eius, quia omnes viae eius iustitia. Deus fidelis et absque ulla iniquitate, iustus et rectus.
5 Oni mu se iznevjeriše – nisu mu sinovi, već nakaze sinovske, porod izopačen i prepreden.	5 Peccaverunt ei non filii eius in sordibus suis, generatio prava atque perversa.
6 Tako li uzvraćaš Jahvi, narode glupi i bezumni! Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, koji te sazdao, po kom postojiš?	6 Haeccine redditis Domino, popule stulte et insipiens? Numquid non ipse est pater tuus, qui possedit te, ipse fecit et stabilivit te?
7 Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od naraštaja do naraštaja. Oca svoga pitaj, i poučit će te, pitaj starije, pa će ti kazati.	7 Memento dierum antiquorum, cogita generationes singulas; interroga patrem tuum, et annuntiabit tibi, maiores tuos, et dicent tibi.
8 Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, kad je razmještao sinove čovječje, odredi im međe po broju Božjih sinova:	8 Quando dividebat Altissimus gentes, quando separabat filios Adam, constituit terminos populorum iuxta numerum filiorum Israel;
9 tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bî njegova baština.	9 pars autem Domini populus eius, Iacob funiculus hereditatis eius.
10 U zemlji stepskoj on ga je našao, u pustinjskoj jezivoj pustoši. Obujmio ga, gajio ga i čuvao k’o zjenu oka svoga.	10 Invenit eum in terra deserta, in loco horroris et ululatu solitudinis; circumdedit eum et attendit et custodivit quasi pupillam oculi sui.
11 Poput orla što bdi nad gnijezdom, nad svojim orlićima lebdeći, tako on krila širi, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima.	11 Sicut aquila provocans ad volandum pullos suos et super eos volitans expandit alas suas et assumpsit eum atque portavit super pennas suas.
12 Jahve sâm njega je vodio, tuđeg boga s njim ne bijaše.	12 Dominus solus dux eius fuit, et non erat cum eo deus alienus.
13 Povede ga po visočjima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim, dade mu meda iz pećine i ulja iz tvrde stijene;	13 Constituit eum super excelsam terram, ut comederet fructus agrorum, ut sugeret mel de petra oleumque de saxo durissimo,
14 kravljeg masla i ovčjeg mlijeka s pretilinom jaganjaca, ovnova bašanskih i jaraca, sa salom žitnih bubrega, i napoji ga pjenušavom krvlju grožđa.	14 butyrum de armento et lac de ovibus, cum adipe agnorum et arietum filiorum Basan et hircorum, cum medulla tritici, et sanguinem uvae biberet meracissimum.
15 Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Ješurun pa se uzritao. Udebljao si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu svog spasenja.	15 Incrassatus est dilectus et recalcitravit; incrassatus, impinguatus, dilatatus dereliquit Deum factorem suum et recessit a Petra salutari suo.
16 Tuđim bozima učiniše ga ljubomornim, razjariše ga gnusobama.	16 Provocaverunt eum in diis alienis et in abominationibus ad iracundiam concitaverunt.
17 Žrtvovahu zlodusima koji Bog nisu, bogovima kojih ne poznavahu prije, došljacima koji stigoše nedavno i koje oci njihovi ne štovahu.	17 Immolaverunt daemonibus et non Deo, diis, quos ignorabant; novi recentesque venerunt, quos non coluerunt patres vestri.
18 Odnemaruješ Stijenu što te na svijet dade, ne sjećaš se više Boga koji te rodi!	18 Petram, quae te genuit, dereliquisti, et oblitus es Domini creatoris tui.
19 Vidje to Jahve i u gnjevu svojem odbaci sinove svoje i kćeri.	19 Vidit Dominus et sprevit, quia provocaverunt eum filii sui et filiae.
20 Lice ću im svoje sakriti, reče, i vidjet ću što će biti od njih. Jer izopačeno je to koljeno, sinovi u kojima vjernosti nema.	20 Et ait: “Abscondam faciem meam ab eis et considerabo novissima eorum; generatio enim perversa est, et infideles filii.
21 Ništavnim me bogom na ljubomor potakoše, razdražiše me ništavilima svojim, i ja ću njih ljubomornim učinit’, pukom ništavnim, razdražit ću ih glupim nekim narodom!	21 Ipsi me provocaverunt in eo, qui non erat Deus, et irritaverunt in vanitatibus suis; et ego provocabo eos in eo, qui non est populus, et in gente stulta irritabo illos.
22 Da, moga gnjeva požar je usplamtio i gorjet će do dubina šeolskih; proždrijet će zemlju i sve što ona rađa, sažeći joj brda do temelja.	22 Ignis succensus est in furore meo et ardebit usque ad inferni profundissima; devorabitque terram cum germine suo et montium fundamenta comburet.
23 Nevolje na njih ću svaliti, na njih ću svoje istrošiti strijele.	23 Congregabo super eos mala et sagittas meas complebo in eis.
24 Od gladi će umirati, ognjica i pošast njih će trovati. Poslat ću na njih zub zvjerinji i otrov zmijâ što prahom gmižu.	24 Consumentur fame et devorabuntur febri et peste amarissima; dentes bestiarum immittam in eos, cum veneno serpentium in pulvere.
25 Vani će mač zatirati djecu, a strava će vladati unutra. Ginut će jednako momak i djevojka, dojenče i starac sjedokos.	25 Foris vastabit eos gladius, et intus pavor: iuvenem simul ac virginem, lactantem cum homine sene.
26 Rekoh: U prah ću ih smrviti, zbrisati im spomen među ljudima.	26 Dixi: Disperdam eos, cessare faciam ex hominibus memoriam eorum!,
27 Ali se bojah ruga dušmanskoga: mogli bi im prevarit’ se protivnici, pa da kažu: ‘Pobjeda je naša, nije to Jahvina izvela ruka.’	27 sed arrogantiam inimicorum timui, ne superbirent hostes eorum et dicerent: >Manus nostra excelsa, et non Dominus fecit haec omnia!'.
28 Jer narod je to neupućen, oštroumlja u njih nema.	28 Gens enim absque consilio est et sine prudentia.
29 Da su mudri, već bi se i dosjetili, razabrali što ih očekuje.	29 Utinam saperent et intellegerent haec ac novissima sua providerent!
30 Kako da jedan tisuću u bijeg nagna, i deset tisuća da dvojica gone, da ih Stijena njina nije prodala, da ih Jahve nije izručio?	30 Quomodo persequatur unus mille, et duo fugent decem milia? Nonne ideo, quia Petra eorum vendidit eos, et Dominus tradidit illos?”.
31 Al’ stijena im nije poput naše Stijene; osuđeni su naši neprijatelji.	31 Non enim est petra eorum ut Petra nostra, et inimici nostri sunt iudices.
32 Jer trs je njihov od sodomskog trsa i od vinograda gomorskih; grožđe im je grožđe otrovno, grozdovi im grozdovi gorčine;	32 Vere de vinea Sodomorum vinea eorum et de suburbanis Gomorrae; uva eorum uva fellis et botri amarissimi;
33 njihovo je vino otrov zmijski, žestok jed otrovnice ljute.	33 fel draconum vinum eorum et venenum aspidum insanabile.
34 Al’ nije li on u mene poput dragulja, zapečaćen u mojim riznicama?	34 Nonne haec condita sunt apud me et signata in thesauris meis?
35 Moja je odmazda i nagrada u vrijeme kad im noga posrne. Jer blizu je dan njihove propasti, udes njihov brzo im se bliži!	35 Mea est ultio, et ego retribuam in tempore, in quo labetur pes eorum! Iuxta est dies perditionis, et adesse festinat sors eorum.
36 (Pravdu će Jahve dati svome puku, sažalit se nad slugama svojim.) Vidjet će da im gine snaga, da je i robu i slobodnu kraj.	36 Iudicabit Dominus populum suum et in servis suis miserebitur; videbit quod infirmata sit manus, et defecerint clausi ac liberati.
37 Tad će reći: ‘Ta gdje su bozi njihovi, gdje stijena kojom se zaklanjahu?	37 Et dicet: “Ubi sunt dii eorum, petra, in qua habebant fiduciam,
38 Oni što su jeli salo njihovih klanica i pili vino njihovih ljevanica?’ Neka se dignu i neka vam pomognu, nek’ vam budu zaklonište!	38 de quorum victimis comedebant adipes et bibebant vinum libaminum? Surgant et opitulentur vobis et in necessitate vos protegant!
39 Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja usmrćujem i oživljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke moje ne izbavlja).	39 Videte nunc quod ego sim solus, et non sit Deus praeter me. Ego occidam et ego vivere faciam; percutiam et ego sanabo; et non est qui de manu mea possit eruere.
40 Da, svoju ruku ja dižem prema nebu i kažem: Ne bio ja živ vječito	40 Levabo ad caelum manum meam et dicam: Vivo ego in aeternum!
41 ako naoštrivši mač svoj blistavi ne uzmem sud u svoje ruke da svojim odmazdim dušmanima, da naplatim onima koji mene mrze.	41 Si acuero ut fulgur gladium meum, et arripuerit iudicium manus mea, reddam ultionem hostibus meis et his, qui oderunt me, retribuam.
42 Strijele svoje opojit ću krvlju i mač moj najest će se mesa, krvi ubijenih i zarobljenih, glavâ dušmanskih vrhovnika.	42 Inebriabo sagittas meas sanguine, et gladius meus devorabit carnes: de cruore occisorum et captivorum, de capite ducum inimici!”.
43 Kličite, o nebesa, s njime, obožavajte ga, sinovi Božji! Kličite, puci, s njegovim narodom, uznosite snagu njegovu, poslanici Jahvini. Jer će krv slugu svojih osvetiti, istom mjerom vratit’ dušmanima, naplatit će od onih koji njega mrze, očistit’ od grijeha zemlju svog naroda.«	43 Laudate, gentes, populum eius, quia sanguinem servorum suorum ulciscetur et vindictam retribuet in hostes suos et propitius erit terrae populi sui ”.
44 Dođe Mojsije s Jošuom, sinom Nunovim, te izgovori u uši naroda riječi ove pjesme.	44 Venit ergo Moyses et locutus est omnia verba cantici huius in auribus populi, ipse et Iosue filius Nun;
45 Kad Mojsije izgovori sve ove riječi svemu Izraelu,	45 complevitque omnes sermones istos loquens ad universum Israel.
46 reče im: »U srca svoja usadite sve riječi koje danas uzimam za svjedoka protiv vas; naredite sinovima svojim da ih drže vršeći sve riječi ovoga Zakona.	46 Et dixit ad eos: “ Ponite corda vestra in omnia verba, quae ego testificor vobis hodie, ut mandetis ea filiis vestris custodire et facere et implere universa verba legis huius;
47 Ta nije to za vas prazna riječ jer ona je vaš život. Zbog ove riječi živjet ćete dugo na zemlji koju ćete, prešavši Jordan, zaposjesti.«	47 quia verbum non incassum vobis, sed est vita vestra: et in verbo hoc longo perseverabitis tempore in terra, ad quam, Iordane transmisso, ingredimini possidendam ”.
48 Toga istog dana Jahve reče Mojsiju:	48 Locutusque est Dominus ad Moysen in eadem die dicens:
49 »Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju – ono je u moapskoj zemlji nasuprot Jerihonu – pa pogledaj zemlju kanaansku što ću je dati u posjed Izraelcima.	49 “ Ascende in montem istum Abarim, in montem Nabo, qui est in terra Moab contra Iericho, et vide terram Chanaan, quam ego tradam filiis Israel obtinendam.
50 Onda umri na gori na koju se uspneš i pridruži se svojim precima kao što je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridružen svojima.	50 Et morere in monte, quem conscendens iungeris populo tuo, sicut mortuus est Aaron frater tuus in monte Hor et appositus populo suo.
51 A to zato što ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadeša, kod voda u pustinji Sinu: niste očitovali moju svetost među Izraelcima.	51 Quia praevaricati estis contra me in medio filiorum Israel ad aquas Meribathcades deserti Sin, quia non sanctificastis me inter filios Israel.
52 Zato ćeš samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju nećeš ući – u zemlju koju dajem Izraelcima.«	52 E contra videbis terram et non ingredieris in eam, quam ego dabo filiis Israel ”.