Mihej 2

¹ Teško onima koji smišljaju nedjelo
i snuju zlo na posteljama svojim!
Kad svane dan, oni ga izvrše,
jer je sila u njihovoj ruci.

² Zažele li polja, otimaju ih,
i kuće, uzimaju ih;
čine nasilje čovjeku i kući njegovoj,
vlasniku i posjedu njegovu.

³ Zato ovako govori Jahve:
»Evo tome rodu smišljam zlo
iz kojega nećete izvući vratova,
niti ćete hoditi ponosito,
jer će biti zlo vrijeme.

⁴ U onaj će vam se dan složiti rugalica,
zapjevati tužaljka i reći:
‘Propalo je! Posve smo opustošeni,
baština je naroda moga otuđena
i nitko da mu je vrati,
naša polja podijeljena su odmetniku.’

⁵ Zato neće biti nikoga
tko bi bacio kocku za dio tvoj
u zboru Jahvinu.«

⁶ »Ne balite!« – bale oni –
»Tako se ne bali!
Sramota na nas neće pasti!

⁷ Zar će biti proklet dom Jakovljev?
Zar je Jahve izgubio strpljivost?
Zar on tako postupa?
Nisu li riječi njegove ugodne
Izraelu, narodu njegovu?«

⁸ Vi se sami dižete kao neprijatelji narodu mojemu.
Čovjeku nezazornu vi otimate kabanicu,
onome koji bez straha putuje
ratne strahote dosuđujete.

⁹ Vi izgonite žene moga naroda
iz njihovih milih domova;
djeci njihovoj zauvijek oduzimate
slavu koju sam im dao:

¹⁰ »Ustanite, idite! Ovo nije počivalište!
Zbog nečistoće teško vas uže svezalo.«

¹¹ Kad bi mogao biti nadahnut
čovjek koji izmišlja ovu opsjenu:
»Prorokujem ti vino i piće«,
on bi bio prorok narodu ovome.

¹² Svega ću te sabrati, Jakove,
sakupit ću ostatak Izraelov!
Smjestit ću ih zajedno kao ovce u toru,
kao stado na paši –
neće se bojati nikoga.

¹³ Pred njima stupa rušilac:
oni će se porušiti i ući,
kroz vrata će proći i izaći;
pred njima će ići njihov kralj,
Jahve će biti na čelu.