Joel 4

¹ »Jer, gle, u one dane i u ono vrijeme,
kad okrenem udes Judeji i Jeruzalemu,

² sakupit ću sve narode
i povesti ih u dolinu Jošafat.
Ondje ću im suditi
zbog Izraela, naroda mog i moje baštine,
koju rastjeraše među narode
i razdijeliše moju zemlju među se.

³ Baciše ždrijeb za moj narod;
davali su dječake za bludnice,
djevojke prodavali za vino i pili.«

⁴ »I vi, Tire i Sidone, što hoćete od mene?
I vi, filistejski kraljevi?
Želite li mi se osvetiti?
Ako se budete svetili meni,
osveta će brzo na vaše glave.

⁵ Na vas što mi oteste srebro i zlato,
što odnesoste bogate mi riznice u svoje hramove,

⁶ na vas koji prodavaste Grcima sinove Jude i Jeruzalema
da biste ih otjerali od domovine njihove.

⁷ Gle, ja ih kanim dići s mjesta gdje god ih prodaste,
i učinit ću da vam zločin vaš padne na glave.

⁸ Prodat ću vaše sinove i kćeri
sinovima Judinim,
a oni će ih prodat’ Sabejcima,
daleku narodu.
Jer Jahve reče!«

⁹ Razglasite ovo među narodima!
Posvetite se za rat!
Dižite junake!
Naprijed, navalite,
svi ratnici!

¹⁰ Prekujte raonike u mačeve,
kosire u koplja,
nek’ slabić kaže: »Junak sam!«

¹¹ Pohitajte i dođite,
svi okolni narodi,
i ondje se saberite!
(Jahve, onamo pošalji svoje junake!)

¹² »Budite se, narodi, stupajte
u dolinu Jošafat,
jer ću ondje sjesti da sudim
svim okolnim narodima.

¹³ Hvatajte se srpa:
ljetina je zrela.
Ustanite, siđite:
tijesak je pun,
prelijevaju se kace,
jer je velika zloća njihova.«

¹⁴ Mnoštvo, mnoštvo
u Dolini odluke!
Da, blizu je dan Jahvin
u Dolini odluke!

¹⁵ Sunce i mjesec pomrčaše,
zvijezde potamnješe.

¹⁶ Jahve grmi sa Siona,
glas diže iz Jeruzalema;
nebo se i zemlja tresu.
Ali je Jahve utočište svome narodu
i zaštita sinovima Izraela.

¹⁷ »Znat ćete tada da sam ja Jahve vaš Bog
što stoluje na Sionu, svetoj gori svojoj.
Jeruzalem će biti svetište,
tuđinac više neće kroza nj proći.«

¹⁸ Kad dođe taj dan,
kapat će gore moštom,
iz bregova će brizgati mlijeko,
kroza sva korita riječna u Judeji
voda će proteći.
Vrelo će šiknuti iz kuće Jahvine
da natopi Dolinu sitimsku.

¹⁹ Egipat će opustjeti,
Edom će postati beživotna pustinja
zbog nasilja učinjena sinovima Judinim,
jer proliše krv nevinu u njihovoj zemlji.

²⁰ Judeja će dovijek biti naseljena
i Jeruzalem u sva koljena.

²¹ »Osvetit ću krv njihovu za koju se nisam još osvetio.«
Jahve će dići dom svoj na Sionu.