Joel 2

¹Trubite u trubu na Sionu! Dižite uzbunu na svetoj mi gori!
Neka svi stanovnici zemlje dršću,
jer dolazi Jahvin dan.
Da, on je blizu.²Dan pun mraka i tmine,
dan oblačan i crn.
K’o zora po gorama se prostire
narod jak i mnogobrojan,
kakva ne bje nikad prije,
niti će ga igda biti
do vremena najdaljih.³Pred njim oganj proždire,
za njim plamen guta.
Zemlja je k’o vrt rajski pred njim,
a za njim pustinja tužna.
Ništa mu ne umiče.⁴Nalik su na konje,
jure poput konjanika.⁵Buče kao bojna kola,
po gorskim vrhuncima skaču,
pucketaju k’o plamen ognjeni kad strnjiku proždire,
kao vojska jaka u bojnome redu.⁶Pred njima narodi dršću
i svako lice problijedi.⁷Skaču k’o junaci,
k’o ratnici se na zidove penju.
Svaki ide pravo naprijed,
ne odstupa od svog puta.⁸Ne tiskaju jedan drugog,
već svak’ ide svojom stazom.
Padaju od strijela
ne kidajuć’ redova.⁹Na grad navaljuju,
na zidine skaču,
penju se na kuće
i kroz okna ulaze
poput lupeža.¹⁰Pred njima se zemlja trese,
nebo podrhtava,
sunce, mjesec mrčaju,
zvijezdama se trne sjaj.¹¹I Jahve glas svoj šalje
pred vojsku svoju.
I odista, tabor mu je silno velik,
zapovijedi njegove moćan izvršitelj.
Da, velik je Jahvin dan
i vrlo strašan.
Tko će ga podnijeti?¹²»Al’ i sada« – riječ je Jahvina –
»vratite se k meni svim srcem svojim
posteć’, plačuć’ i kukajuć’.«¹³Razderite srca, a ne halje svoje!
Vratite se Jahvi, Bogu svome,
jer on je nježnost sama i milosrđe,
spor na ljutnju, a bogat dobrotom,
on se nad zlom ražali.¹⁴Tko zna neće li se opet ražaliti,
neće li blagoslov ostaviti za sobom!
Prinose i ljevanice
Jahvi, Bogu našemu!¹⁵Trubite u trubu na Sionu!
Sveti post naredite,
oglasite zbor svečani,¹⁶narod saberite,
posvetite zbor.
Saberite starce,
sakupite djecu,
čak i nejač na prsima.
Neka ženik iziđe
iz svadbene sobe
a nevjesta iz odaje.¹⁷Između trijema i žrtvenika neka tuže svećenici,
sluge Jahvine.
Neka mole:
»Smiluj se, Jahve, svojem narodu!
Ne prepusti baštine svoje sramoti,
poruzi narodâ.
Zašto da se kaže među narodima:
Gdje im je Bog?«¹⁸Tad Jahve, ljubomoran na zemlju svoju,
smilova se svom narodu.¹⁹Odgovori Jahve svojem narodu:
»Šaljem vam, evo,
žita, vina i ulja
da se njime nasitite.
Nikad više neću pustiti
da budete na sramotu narodima.²⁰Protjerat ću Sjevernjaka od vas daleko,
odagnat ga u zemlju suhu i pustu,
prethodnicu u Istočno more,
zalaznicu u Zapadno more.
Dići će se njegov smrad,
dizat će se trulež njegova.«
(Jer učini stvari velike.)²¹O zemljo, ne boj se!
Budi sretna, raduj se,
jer Jahve učini djela velika.²²Zvijeri poljske, ne bojte se;
pašnjaci u pustinji opet se zelene,
voćke daju rod,
smokva i loza nose izobila.²³Sinovi sionski, radujte se,
u Jahvi se veselite, svojem Bogu;
jer vam daje
kišu jesensku u pravoj mjeri,
izli na vas kišu,
jesensku i proljetnu kišu kao nekoć.²⁴Gumna će biti puna žita,
kace će se prelijevati od vina i ulja.²⁵»Nadoknadit ću vam godine
koje izjedoše skakavac, gusjenica, ljupilac i šaška,
silna vojska moja
što je poslah na vas.«²⁶Jest ćete izobila, jest ćete do sita,
slavit ćete ime Jahve, svojeg Boga,
koji je s vama čudesno postupao.
(»Moj se narod neće postidjeti nikad više.«)²⁷»Znat ćete da sam posred Izraela,
da sam ja Jahve, vaš Bog, i nitko više.
Moj se narod neće postidjeti nikad više.«

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati