Baruh 3
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| Biblija Hrvatski | BIBBIA CEI 2008 |
|---|---|
| 1 Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi viče duša tjeskobna, duh uznemiren: | 1 Signore onnipotente, Dio d’Israele, un’anima nell’angoscia, uno spirito tormentato grida verso di te. |
| 2 Čuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagriješili pred tobom. | 2 Ascolta, Signore, abbi pietà, perché abbiamo peccato contro di te. |
| 3 Ti vladaš vječito, a mi propadamo bez prestanka. | 3 Tu regni per sempre, noi per sempre siamo perduti. |
| 4 Gospode svemogući, Bože Izraelov, čuj, dakle, molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje. | 4 Signore onnipotente, Dio d’Israele, ascolta dunque la supplica dei morti d’Israele, dei figli di coloro che hanno peccato contro di te: essi non hanno ascoltato la voce del Signore, loro Dio, e siamo stati attaccati dai mali. |
| 5 Ne spominji se opačina naših otaca, već se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i imena svoga. | 5 Non ricordare le ingiustizie dei nostri padri, ma ricòrdati ora della tua potenza e del tuo nome, |
| 6 Da, ti si Gospod, Bog naš, i mi te hoćemo slaviti, Gospode. | 6 poiché tu sei il Signore, nostro Dio, e noi ti loderemo, Signore. |
| 7 Ta zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivši iz srca svu zloću naših otaca, koji su sagriješili pred tobom. | 7 Per questo tu hai posto il timore di te nei nostri cuori, perché invocassimo il tuo nome. E ti loderemo nel nostro esilio, perché abbiamo allontanato dal nostro cuore tutta l’ingiustizia dei nostri padri, i quali hanno peccato contro di te. |
| 8 Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opačina naših.'« | 8 Eccoci ancora oggi nel nostro esilio, dove tu ci hai disperso, oggetto di obbrobrio, di maledizione e di condanna per tutte le ingiustizie dei nostri padri, che si sono ribellati al Signore, nostro Dio». |
| 9 Čuj, Izraele, životne propise, prisluhni da naučiš mudrost. | 9 Ascolta, Israele, i comandamenti della vita, porgi l’orecchio per conoscere la prudenza. |
| 10 Zašto, o Izraele, zašto si u zemlji neprijateljâ i zašto stariš u tuđini, | 10 Perché, Israele? Perché ti trovi in terra nemica e sei diventato vecchio in terra straniera? |
| 11 onečišćujuć' se mrtvacima, ubrojen među one koji su u podzemlju? | 11 Perché ti sei contaminato con i morti e sei nel numero di quelli che scendono negli inferi? |
| 12 Zato što si vrelo mudrosti ostavio! | 12 Tu hai abbandonato la fonte della sapienza! |
| 13 Da si Božjim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru. | 13 Se tu avessi camminato nella via di Dio, avresti abitato per sempre nella pace. |
| 14 Nauči stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spoznaš u čemu je dugovječnost i život i gdje je svjetlost očinja i mir. | 14 Impara dov’è la prudenza, dov’è la forza, dov’è l’intelligenza, per comprendere anche dov’è la longevità e la vita, dov’è la luce degli occhi e la pace. |
| 15 Ali tko je otkrio prebivalište mudrosti, tko li prodro u njene riznice? | 15 Ma chi ha scoperto la sua dimora, chi è penetrato nei suoi tesori? |
| 16 Gdje su vladari narodâ, gdje gospodari zvijeri zemaljskih, | 16 Dove sono i capi delle nazioni, quelli che dominano le belve che sono sulla terra? |
| 17 gdje oni koji se igrahu pticâ nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato – u što se ljudi uzdaju – te ne bijaše kraja zgrtanju njihovu? | 17 Coloro che si divertono con gli uccelli del cielo, quelli che ammassano argento e oro, in cui hanno posto fiducia gli uomini, e non c’è un limite ai loro possessi? |
| 18 I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne može? | 18 Coloro che lavorano l’argento e lo cesellano senza rivelare il segreto dei loro lavori? |
| 19 Iščezli su, otišli u podzemlje! Na njihovo mjesto dođoše drugi. | 19 Sono scomparsi, sono scesi negli inferi e altri hanno preso il loro posto. |
| 20 Mlađi ugledaše svjetlo dana, nastaniše zemlju, no puta mudrosti ni oni ne otkriše; | 20 Generazioni più giovani hanno visto la luce e hanno abitato sopra la terra, ma non hanno conosciuto la via della sapienza, |
| 21 staza njenih ni oni ne razumješe, ne doumiše joj se – sinovi njeni daleko ostadoše od puta njezina. | 21 non hanno compreso i suoi sentieri e non si sono occupate di essa; i loro figli si sono allontanati dalla loro via. |
| 22 Nije se čulo o njoj u Kanaanu niti se vidjela u Temanu; | 22 Non se n’è sentito parlare in Canaan, non si è vista in Teman. |
| 23 ni sinovi Hagarini što zemsku umnost ištu, ni trgovci iz Midjana i Teme, ni pjesnici priča, ni istraživači umnosti ne spoznaše puta mudrosti, ne dovinuše se staza njezinih. | 23 I figli di Agar, che cercano la sapienza sulla terra, i mercanti di Merra e di Teman, i narratori di favole, i ricercatori dell’intelligenza non hanno conosciuto la via della sapienza, non si sono ricordati dei suoi sentieri. |
| 24 Kako je veliko, o Izraele, kako je veliko Božje prebivalište i kako je prostrano mjesto posjeda njegova? | 24 O Israele, quanto è grande la casa di Dio, quanto è esteso il luogo del suo dominio! |
| 25 Veliko i bezgranično, visoko – neizmjerno! | 25 È grande e non ha fine, è alto e non ha misura! |
| 26 Ondje se rodiše divovi, čuveni od davnine, rastom golemi, vješti u boju; | 26 Là nacquero i famosi giganti dei tempi antichi, alti di statura, esperti nella guerra; |
| 27 ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja; | 27 ma Dio non scelse costoro e non diede loro la via della sapienza: |
| 28 izginuše jer ne imaše mudrosti, izginuše sa svoje ludosti. | 28 perirono perché non ebbero saggezza, perirono per la loro indolenza. |
| 29 Tko se na nebo pope, pa da je dohvati – na oblake, pa da je skine? | 29 Chi è salito al cielo e l’ha presa e l’ha fatta scendere dalle nubi? |
| 30 Tko prebrodi more da bi je otkrio pa da je kupi za najčistije zlato? | 30 Chi ha attraversato il mare e l’ha trovata e l’ha comprata a prezzo d’oro puro? |
| 31 Nitko ne zna njezina puta i nitko njezine staze ne shvaća. | 31 Nessuno conosce la sua via, nessuno prende a cuore il suo sentiero. |
| 32 Sveznajući – samo je on poznaje, svojim je umom proniče: on koji je za sva vremena sazdao zemlju i svu je životinjama naselio; | 32 Ma colui che sa tutto, la conosce e l’ha scrutata con la sua intelligenza, colui che ha formato la terra per sempre e l’ha riempita di quadrupedi, |
| 33 on koji pošalje svjetlost, i ona, gle, pođe; natrag je zovne, i dršćuć' ona ga posluša. | 33 colui che manda la luce ed essa corre, l’ha chiamata, ed essa gli ha obbedito con tremore. |
| 34 Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama; | 34 Le stelle hanno brillato nei loro posti di guardia e hanno gioito; |
| 35 zovne li ih, one mu odgovore: »Evo nas!« – i radosno sjaju svom Stvoritelju. | 35 egli le ha chiamate ed hanno risposto: «Eccoci!», e hanno brillato di gioia per colui che le ha create. |
| 36 On je naš Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne može. | 36 Egli è il nostro Dio, e nessun altro può essere confrontato con lui. |
| 37 On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu – Izraelu, svome ljubimcu. | 37 Egli ha scoperto ogni via della sapienza e l’ha data a Giacobbe, suo servo, a Israele, suo amato. |
| 38 Potom se ona na zemlji pojavila, među ljudima udomila. | 38 Per questo è apparsa sulla terra e ha vissuto fra gli uomini. |
ITALIANO
ENGLISH
ESPANOL
FRANCAIS
LATINO
PORTUGUES
DEUTSCH
MAGYAR
Ελληνική
לשון עברית
عَرَبيْ