SCRUTATIO

Ponedjeljak, 24 Studeni 2025 - Santi Martiri Vietnamiti ( Letture di oggi)

Baruh 3


font
Biblija HrvatskiBIBBIA CEI 2008
1 Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi viče duša tjeskobna, duh uznemiren:1 Signore onnipotente, Dio d’Israele, un’anima nell’angoscia, uno spirito tormentato grida verso di te.
2 Čuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagriješili pred tobom.2 Ascolta, Signore, abbi pietà, perché abbiamo peccato contro di te.
3 Ti vladaš vječito, a mi propadamo bez prestanka.3 Tu regni per sempre, noi per sempre siamo perduti.
4 Gospode svemogući, Bože Izraelov, čuj, dakle, molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje.4 Signore onnipotente, Dio d’Israele, ascolta dunque la supplica dei morti d’Israele, dei figli di coloro che hanno peccato contro di te: essi non hanno ascoltato la voce del Signore, loro Dio, e siamo stati attaccati dai mali.
5 Ne spominji se opačina naših otaca, već se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i imena svoga.5 Non ricordare le ingiustizie dei nostri padri, ma ricòrdati ora della tua potenza e del tuo nome,
6 Da, ti si Gospod, Bog naš, i mi te hoćemo slaviti, Gospode.6 poiché tu sei il Signore, nostro Dio, e noi ti loderemo, Signore.
7 Ta zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivši iz srca svu zloću naših otaca, koji su sagriješili pred tobom.7 Per questo tu hai posto il timore di te nei nostri cuori, perché invocassimo il tuo nome. E ti loderemo nel nostro esilio, perché abbiamo allontanato dal nostro cuore tutta l’ingiustizia dei nostri padri, i quali hanno peccato contro di te.
8 Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opačina naših.'«8 Eccoci ancora oggi nel nostro esilio, dove tu ci hai disperso, oggetto di obbrobrio, di maledizione e di condanna per tutte le ingiustizie dei nostri padri, che si sono ribellati al Signore, nostro Dio».
9 Čuj, Izraele, životne propise,
prisluhni da naučiš mudrost.
9 Ascolta, Israele, i comandamenti della vita,
porgi l’orecchio per conoscere la prudenza.
10 Zašto, o Izraele, zašto si u zemlji neprijateljâ
i zašto stariš u tuđini,
10 Perché, Israele? Perché ti trovi in terra nemica
e sei diventato vecchio in terra straniera?
11 onečišćujuć' se mrtvacima,
ubrojen među one koji su u podzemlju?
11 Perché ti sei contaminato con i morti
e sei nel numero di quelli che scendono negli inferi?
12 Zato što si vrelo mudrosti ostavio!12 Tu hai abbandonato la fonte della sapienza!
13 Da si Božjim hodio putem,
zauvijek bi prebivao u miru.
13 Se tu avessi camminato nella via di Dio,
avresti abitato per sempre nella pace.
14 Nauči stoga gdje je mudrost,
gdje snaga, gdje li razboritost,
pa da ujedno spoznaš
u čemu je dugovječnost i život
i gdje je svjetlost očinja i mir.
14 Impara dov’è la prudenza,
dov’è la forza, dov’è l’intelligenza,
per comprendere anche dov’è la longevità e la vita,
dov’è la luce degli occhi e la pace.
15 Ali tko je otkrio prebivalište mudrosti,
tko li prodro u njene riznice?
15 Ma chi ha scoperto la sua dimora,
chi è penetrato nei suoi tesori?
16 Gdje su vladari narodâ,
gdje gospodari zvijeri zemaljskih,
16 Dove sono i capi delle nazioni,
quelli che dominano le belve che sono sulla terra?
17 gdje oni koji se igrahu pticâ nebeskih
i oni koji zgrtahu srebro i zlato
– u što se ljudi uzdaju –
te ne bijaše kraja zgrtanju njihovu?
17 Coloro che si divertono con gli uccelli del cielo,
quelli che ammassano argento e oro,
in cui hanno posto fiducia gli uomini,
e non c’è un limite ai loro possessi?
18 I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu
da im djela nitko natkriliti ne može?
18 Coloro che lavorano l’argento e lo cesellano
senza rivelare il segreto dei loro lavori?
19 Iščezli su, otišli u podzemlje!
Na njihovo mjesto dođoše drugi.
19 Sono scomparsi, sono scesi negli inferi
e altri hanno preso il loro posto.
20 Mlađi ugledaše svjetlo dana,
nastaniše zemlju,
no puta mudrosti ni oni ne otkriše;
20 Generazioni più giovani hanno visto la luce
e hanno abitato sopra la terra,
ma non hanno conosciuto la via della sapienza,
21 staza njenih ni oni ne razumješe,
ne doumiše joj se –
sinovi njeni daleko ostadoše od puta njezina.
21 non hanno compreso i suoi sentieri
e non si sono occupate di essa;
i loro figli si sono allontanati dalla loro via.
22 Nije se čulo o njoj u Kanaanu
niti se vidjela u Temanu;
22 Non se n’è sentito parlare in Canaan,
non si è vista in Teman.
23 ni sinovi Hagarini što zemsku umnost ištu,
ni trgovci iz Midjana i Teme,
ni pjesnici priča, ni istraživači umnosti
ne spoznaše puta mudrosti,
ne dovinuše se staza njezinih.
23 I figli di Agar, che cercano la sapienza sulla terra,
i mercanti di Merra e di Teman,
i narratori di favole, i ricercatori dell’intelligenza
non hanno conosciuto la via della sapienza,
non si sono ricordati dei suoi sentieri.
24 Kako je veliko, o Izraele,
kako je veliko Božje prebivalište
i kako je prostrano mjesto posjeda njegova?
24 O Israele, quanto è grande la casa di Dio,
quanto è esteso il luogo del suo dominio!
25 Veliko i bezgranično,
visoko – neizmjerno!
25 È grande e non ha fine,
è alto e non ha misura!
26 Ondje se rodiše divovi, čuveni od davnine,
rastom golemi, vješti u boju;
26 Là nacquero i famosi giganti dei tempi antichi,
alti di statura, esperti nella guerra;
27 ali njih ne izabra Bog
niti im povjeri put spoznanja;
27 ma Dio non scelse costoro
e non diede loro la via della sapienza:
28 izginuše jer ne imaše mudrosti,
izginuše sa svoje ludosti.
28 perirono perché non ebbero saggezza,
perirono per la loro indolenza.
29 Tko se na nebo pope, pa da je dohvati –
na oblake, pa da je skine?
29 Chi è salito al cielo e l’ha presa
e l’ha fatta scendere dalle nubi?
30 Tko prebrodi more da bi je otkrio
pa da je kupi za najčistije zlato?
30 Chi ha attraversato il mare e l’ha trovata
e l’ha comprata a prezzo d’oro puro?
31 Nitko ne zna njezina puta
i nitko njezine staze ne shvaća.
31 Nessuno conosce la sua via,
nessuno prende a cuore il suo sentiero.
32 Sveznajući – samo je on poznaje,
svojim je umom proniče:
on koji je za sva vremena sazdao zemlju
i svu je životinjama naselio;
32 Ma colui che sa tutto, la conosce
e l’ha scrutata con la sua intelligenza,
colui che ha formato la terra per sempre
e l’ha riempita di quadrupedi,
33 on koji pošalje svjetlost,
i ona, gle, pođe;
natrag je zovne,
i dršćuć' ona ga posluša.
33 colui che manda la luce ed essa corre,
l’ha chiamata, ed essa gli ha obbedito con tremore.
34 Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama;34 Le stelle hanno brillato nei loro posti di guardia
e hanno gioito;
35 zovne li ih, one mu odgovore: »Evo nas!« –
i radosno sjaju svom Stvoritelju.
35 egli le ha chiamate ed hanno risposto: «Eccoci!»,
e hanno brillato di gioia per colui che le ha create.
36 On je naš Bog:
nitko se drugi s njim usporedit' ne može.
36 Egli è il nostro Dio,
e nessun altro può essere confrontato con lui.
37 On je pronikao sav put spoznaje
i predao je sluzi svom Jakovu
– Izraelu, svome ljubimcu.
37 Egli ha scoperto ogni via della sapienza
e l’ha data a Giacobbe, suo servo,
a Israele, suo amato.
38 Potom se ona na zemlji pojavila,
među ljudima udomila.
38 Per questo è apparsa sulla terra
e ha vissuto fra gli uomini.