Knjiga Mudrosti 9

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Bože otaca naših i Gospode milosrđa, ti koji si riječju svojom stvorio svemir	1 “ Deus patrum meorum et Domine misericordiae, qui fecisti omnia verbo tuo
2 i koji si sazdao čovjeka mudrošću svojom da vlada nad stvorovima tvojim	2 et sapientia tua constituisti hominem, ut dominaretur creaturis, quae a te factae sunt,
3 i da svijetom upravlja u svetosti i pravednosti i da sud sudi dušom pravičnom:	3 et disponeret orbem terrarum in sanctitate et iustitia et in directione cordis iudicium iudicaret,
4 daj mi mudrost, prisjednicu svoga prijestolja i ne odbaci me između djece svoje.	4 da mihi sedium tuarum assistricem sapientiam et noli me reprobare a pueris tuis,
5 Jer sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje, čovjek slab i malovjek, nesposoban shvatiti pravdu i zakone.	5 quoniam servus tuus sum ego et filius ancillae tuae, homo infirmus et exigui temporis et minor ad intellectum iudicii et legum.
6 Jer ako bi tko od sinova ljudskih bio i savršen, ali bez mudrosti koja od tebe dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio.	6 Nam, et si quis erit consummatus inter filios hominum, si ab illo abfuerit sapientia tua, in nihilum computabitur.
7 Ti si me izabrao za kralja svome narodu i za suca sinovima i kćerima svojim.	7 Tu elegisti me regem populo tuo et iudicem filiorum tuorum et filiarum;
8 Odredio si mi da sagradim hram na svetoj gori tvojoj i žrtvenik u gradu boravišta tvojeg, u liku svetoga šatora koji si odiskona bio spremio.	8 dixisti me aedificare templum in monte sancto tuo et in civitate habitationis tuae altare, similitudinem tabernaculi sancti, quod praeparasti ab initio.
9 S tobom je mudrost, koja zna djela tvoja, koja je bila nazočna kad si stvarao svijet; ona zna što je milo tvojim očima i što je pravo po tvojim zapovijedima.	9 Et tecum sapientia, quae novit opera tua, quae et affuit tunc, cum orbem terrarum faceres, et sciebat quid esset placitum in oculis tuis et quid directum in praeceptis tuis.
10 Pošlji je s nebesa svetih i otpravi je od svoga slavnog prijestolja, da uza me bude i potrudi se sa mnom i da spoznam što je tebi milo.	10 Emitte illam de caelis sanctis tuis et a sede magnitudinis tuae mitte illam, ut mecum sit et mecum laboret, ut sciam quid acceptum sit apud te.
11 Jer ona sve zna i razumije, ona će me razborito voditi u pothvatima mojim i štititi svojom moći.	11 Scit enim illa omnia et intellegit et deducet me in operibus meis sobrie et custodiet me in sua gloria.
12 Tad će ti djela moja biti ugodna, i ja ću pravedno upravljati pukom tvojim i bit ću dostojan prijestolja oca svoga.	12 Et erunt accepta opera mea, et diiudicabo populum tuum iuste et ero dignus sedium patris mei.
13 Jer tko može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospod?	13 Quis enim hominum poterit scire consilium Dei? Aut quis poterit cogitare quid velit Dominus?
14 Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli.	14 Cogitationes enim mortalium timidae, et incertae providentiae nostrae:
15 Jer propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima.	15 corpus enim, quod corrumpitur, aggravat animam, et terrena inhabitatio deprimit sensum multa cogitantem.
16 Mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko će istražiti?	16 Et difficile conicimus, quae in terra sunt, et, quae in prospectu sunt, invenimus cum labore; quae autem in caelis sunt, quis investigabit?
17 Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao duha svoga svetoga.	17 Consilium autem tuum quis sciet, nisi tu dederis sapientiam et miseris spiritum sanctum tuum de altissimis?
18 Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji i samo su tako naučili ljudi što je tebi milo i spasili se tvojom mudrošću.	18 Et sic correctae sunt semitae eorum, qui sunt in terris; et, quae tibi placent, didicerunt homines et salvati per sapientiam sunt ”.