SCRUTATIO

Utorak, 25 Studeni 2025 - Santa Caterina d'Alessandria ( Letture di oggi)

Pjesma nad pjesmama 4


font
Biblija HrvatskiDIODATI
1 Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaš oči kao golubica
(kad gledaš) ispod koprene.
Kosa ti je kao stado koza
što izađoše na brdo Gilead.
1 Eccoti bella, amica mia, eccoti bella; I tuoi occhi, per entro la tua chioma, Somigliano que’ de’ colombi; I tuoi capelli son come una mandra di capre lisce, Del monte di Galaad.
2 Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih
kad s kupanja dolaze:
idu dvije i dvije kao blizanke
i nijedna nije osamljena.
2 I tuoi denti son come una mandra di pecore tutte uguali, Che salgono fuor del lavatoio, Ed hanno tutte due gemelli, Senza che ve ne sia alcuna senza figlio.
3 Usne su tvoje kao trake od grimiza
i riječi su tvoje dražesne,
kao kriške mogranja tvoji su obrazi
pod koprenom tvojom.
3 Le tue labbra somigliano un filo tinto in iscarlatto, E il tuo parlare è grazioso; La tua tempia, per entro la tua chioma, Pare un pezzo di melagrana.
4 Vrat ti je kao kula Davidova,
za obranu sagrađena:
tisuću štitova visi na njoj,
sve oklopi junački.
4 Il tuo collo somiglia la torre di Davide, Edificata per gli esercizii dell’armi, Alla quale sono appiccati mille scudi, Tutte le targhe de’ prodi.
5 Tvoje su dvije dojke
kao dva laneta, blizanca košutina,
što pasu među ljiljanima.
5 I tuoi due seni Son come due cavrioletti gemelli, Che pasturano fra i gigli.
6 Prije nego dan izdahne
i sjene se spuste,
poći ću na brdo smirne,
na brežuljak tamjana.
6 Finchè spiri l’aura del giorno, E che le ombre se ne fuggano, Io me ne andrò al monte della mirra, Ed al colle dell’incenso.
7 Sva si lijepa, prijateljice moja,
i nema mane na tebi.
7 Tu sei tutta bella, amica mia, E non vi è difetto alcuno in te
8 Pođi sa mnom s Libana,
nevjesto, pođi sa mnom s Libana.
Siđi s vrha Amane,
s vrha Senira i Hermona,
iz lavljih špilja,
s planina leopardskih.
8 Vieni meco dal Libano, o Sposa, Vieni meco dal Libano; Riguarda dalla sommità di Amana, Dalla sommità di Senir, e di Hermon, Da’ ricetti de’ leoni, Da’ monti de’ pardi.
9 Srce si mi ranila,
sestro moja, nevjesto,
srce si mi ranila
jednim pogledom svojim,
jednim samim biserom kolajne svoje.
9 Tu mi hai involato il cuore, o Sposa, sorella mia; Tu mi hai involato il cuore con uno de’ tuoi occhi, Con uno de’ monili del tuo collo.
10 Kako je slatka ljubav tvoja,
sestro moja, nevjesto!
Slađa je ljubav tvoja od vina,
a miris ulja tvojih ugodniji
od svih mirisa.
10 Quanto son belli i tuoi amori, o Sposa, sorella mia! Quanto son migliori i tuoi amori che il vino! E l’odor de’ tuoi olii odoriferi più eccellenti che tutti gli aromati!
11 S usana tvojih, nevjesto, saće kapa,
pod jezikom ti je med i mlijeko,
a miris je haljina tvojih
kao miris libanski.
11 O Sposa, le tue labbra stillano favi di miele; Miele e latte è sotto alla tua lingua; E l’odor de’ tuoi vestimenti è come l’odor del Libano.
12 Ti si vrt zatvoren,
sestro moja, nevjesto,
vrt zatvoren i zdenac zapečaćen.
12 O Sposa, sorella mia, tu sei un orto serrato, Una fonte chiusa, una fontana suggellata.
13 Mladice su tvoje vrt mogranja
pun biranih plodova:
13 Le tue piante novelle sono un giardino di melagrani, E d’altri alberi di frutti deliziosi; Di piante di cipro e di nardo;
14 nard i šafran,
mirisna trska i cimet,
sa svim stabljikama tamjanovim,
smirna i aloj s najboljim mirisima.
14 Di nardo e di gruogo; di canna odorosa, e di cinnamomo, E d’ogni albero d’incenso; Di mirra, e d’aloe, E d’ogni più eccellente aromato
15 Zdenac je u mom vrtu,
izvor žive vode
koja teče s Libana.
15 O fonte degli orti, O pozzo d’acque vive, O ruscelli correnti giù dal Libano!
16 Ustani, sjevernjače,
duni, južni vjetre,
duni nad vrtom mojim,
neka poteku njegovi mirisi.
Neka dragi moj dođe u vrt svoj,
neka jede najbolje plodove u njemu.
16 Levati, Aquilone, e vieni, Austro; Spira per l’orto mio, e fa’ che i suoi aromati stillino. Venga l’amico mio nel suo orto, E mangi il frutto delle sue delizie