Propovjednik 11

¹ Baci kruh svoj na vodu i naći ćeš ga poslije mnogo vremena.

² Podijeli sedmorici ili osmorici, jer ne znaš kakvo će zlo zadesiti zemlju.

³ Kad se oblaci napune kišom, prosiplju je na zemlju, a padne li drvo na jug ili na sjever, svejedno: gdje padne, ondje i ostaje.

⁴ Tko pazi na vjetar, ne sije,
i tko gleda na oblake, ne žanje.

⁵ Kao što ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš ni djela Boga koji sve tvori.

⁶ Ujutro sij svoje sjeme,
a navečer nek’ ti ruka ne počiva.
Jer ne znaš da li će biti bolje ovo ili ono, ili će oboje biti jednako dobro.

⁷ Ljupka je svjetlost i ugodno je očima vidjeti sunce.

⁸ Ali ako čovjek živi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da će tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je sve što će doći.

⁹ Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti,
i veseli se u danima svoga mladenaštva;
idi putovima svoga srca
i slijedi želje svojih očiju;
ali znaj da će ti za sve to suditi Bog.

¹⁰ Ukloni, dakle, jad iz svoga srca
i udalji bol od svojega tijela.
Ali je isprazna i mladost i doba tamnih kosa.