Psalmi 89

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Poučna pjesma. Ezrahijca Etana.	1 Maskil. Ethan Ezrahitae.
2 O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.	2 Misericordias Domini in aeternum cantabo; in generationem et generationem annuntiabo veritatem tuam in ore meo.
3 Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!« U nebu utemelji vjernost svoju:	3 Quoniam dixisti: “ In aeternum misericordia aedificabitur ”, in caelis firmabitur veritas tua.
4 »Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:	4 “ Disposui testamentum electo meo, iuravi David servo meo:
5 tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«	5 Usque in aeternum confirmabo semen tuum et aedificabo in generationem et generationem sedem tuam ”.
6 Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih.	6 Confitebuntur caeli mirabilia tua, Domine, etenim veritatem tuam in ecclesia sanctorum.
7 Ta tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?	7 Quoniam quis in nubibus aequabitur Domino, similis erit Domino in filiis Dei?
8 Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe.	8 Deus, metuendus in consilio sanctorum, magnus et terribilis super omnes, qui in circuitu eius sunt.
9 Jahve, Bože nad vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.	9 Domine, Deus virtutum, quis similis tibi? Potens es, Domine, et veritas tua in circuitu tuo.
10 Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih;	10 Tu dominaris superbiae maris, elationes fluctuum eius tu mitigas.
11 ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje.	11 Tu conculcasti sicut vulneratum Rahab, in brachio virtutis tuae dispersisti inimicos tuos.
12 Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;	12 Tui sunt caeli, et tua est terra, orbem terrae et plenitudinem eius tu fundasti;
13 sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.	13 Aquilonem et austrum tu creasti, Thabor et Hermon in nomine tuo exsultabunt.
14 Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta.	14 Tibi brachium cum potentia; firma est manus tua, et exaltata dextera tua.
15 Pravda i pravednost temelj su prijestolja tvoga, ljubav i istina koračaju pred tobom.	15 Iustitia et iudicium firmamentum sedis tuae. Misericordia et veritas praecedent faciem tuam.
16 Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,	16 Beatus populus, qui scit iubilationem. Domine, in lumine vultus tui ambulabunt
17 u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.	17 et in nomine tuo exsultabunt tota die et in iustitia tua exaltabuntur,
18 Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša.	18 quoniam decor virtutis eorum tu es, et in beneplacito tuo exaltabitur cornu nostrum.
19 Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš.	19 Quia Domini est scutum nostrum, et Sancti Israel rex noster.
20 Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: »Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;	20 Tunc locutus es in visione sanctis tuis et dixisti: “ Posui adiutorium in potente et exaltavi electum de plebe.
21 nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,	21 Inveni David servum meum; oleo sancto meo unxi eum.
22 da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi.	22 Manus enim mea firma erit cum eo, et brachium meum confortabit eum.
23 Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja.	23 Nihil proficiet inimicus in eo, et filius iniquitatis non opprimet eum.
24 Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove.	24 Et concidam a facie ipsius inimicos eius et odientes eum percutiam.
25 Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga.	25 Et veritas mea et misericordia mea cum ipso, et in nomine meo exaltabitur cornu eius.
26 Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.	26 Et ponam super mare manum eius et super flumina dexteram eius.
27 On će me zvati: ‘Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.’	27 Ipse invocabit me: “Pater meus es tu, Deus meus et refugium salutis meae”.
28 A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta.	28 Et ego primogenitum ponam illum, excelsum prae regibus terrae.
29 Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i savez svoj vjeran.	29 In aeternum servabo illi misericordiam meam; et testamentum meum fidele ipsi.
30 Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski.	30 Et ponam in saeculum saeculi semen eius; et thronum eius sicut dies caeli.
31 Ako li mu sinovi zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim,	31 Si autem dereliquerint filii eius legem meam et in iudiciis meis non ambulaverint,
32 ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;	32 si iustificationes meas profanaverint et mandata mea non custodierint,
33 šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,	33 visitabo in virga delictum eorum et in verberibus iniquitatem eorum.
34 ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.	34 Misericordiam autem meam non avertam ab eo neque mentiar in veritate mea.
35 Neću povrijediti saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.	35 Non profanabo testamentum meum et, quae procedunt de labiis meis, non faciamirrita.
36 Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću:	36 Semel iuravi in sancto meo: David non mentiar.
37 potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,	37 Semen eius in aeternum manebit, et thronus eius sicut sol in conspectu meo
38 ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu.«	38 et sicut luna firmus stabit in aeternum et testis in caelo fidelis ”.
39 A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.	39 Tu vero reppulisti et reiecisti, iratus es contra christum tuum;
40 Prezre savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.	40 evertisti testamentum servi tui, profanasti in terram diadema eius.
41 Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci.	41 Destruxisti omnes muros eius, posuisti munitiones eius in ruinas.
42 Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim.	42 Diripuerunt eum omnes transeuntes viam, factus est opprobrium vicinis suis.
43 Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove.	43 Exaltasti dexteram deprimentium eum, laetificasti omnes inimicos eius.
44 Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože.	44 Avertisti aciem gladii eius et non es auxiliatus ei in bello.
45 Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori.	45 Finem posuisti splendori eius et sedem eius in terram collisisti.
46 Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.	46 Minorasti dies iuventutis eius, perfudisti eum confusione.
47 Ta dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k’o oganj gorjeti?	47 Usquequo, Domine, absconderis in finem, exardescet sicut ignis ira tua?
48 Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!	48 Memorare, quam brevis mea substantia. Ad quam vanitatem creasti omnes filios hominum?
49 Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke podzemlja dušu sačuvati?	49 Quis est homo, qui vivet et non videbit mortem, eruet animam suam de manu inferi?
50 Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?	50 Ubi sunt misericordiae tuae antiquae, Domine, sicut iurasti David in veritate tua?
51 Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana	51 Memor esto, Domine, opprobrii servorum tuorum, quod continui in sinu meo, multarum gentium,
52 s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.	52 quo exprobraverunt inimici tui, Domine, quo exprobraverunt vestigia christi tui.
53 Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!	53 Benedictus Dominus in aeternum. Fiat, fiat.