Psalmi 74

Biblija Hrvatski	VULGATA
1 Poučna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?	1 In finem, ne corrumpas. Psalmus cantici Asaph.
2 Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si šator svoj udario!	2 Confitebimur tibi, Deus, confitebimur, et invocabimus nomen tuum ; narrabimus mirabilia tua.
3 Korakni k ruševinama vječnim – sve je u Svetištu razorio neprijatelj.	3 Cum accepero tempus, ego justitias judicabo.
4 Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k’o pobjedne znakove.	4 Liquefacta est terra et omnes qui habitant in ea : ego confirmavi columnas ejus.
5 Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,	5 Dixi iniquis : Nolite inique agere : et delinquentibus : Nolite exaltare cornu :
6 sjekirom i maljem vrata mu razbijali.	6 nolite extollere in altum cornu vestrum ; nolite loqui adversus Deum iniquitatem.
7 Ognju predadoše svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše prebivalište tvoga imena.	7 Quia neque ab oriente, neque ab occidente, neque a desertis montibus :
8 Rekoše u srcu: »Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!«	8 quoniam Deus judex est. Hunc humiliat, et hunc exaltat :
9 Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ...	9 quia calix in manu Domini vini meri, plenus misto. Et inclinavit ex hoc in hoc ; verumtamen fæx ejus non est exinanita : bibent omnes peccatores terræ.
10 Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?	10 Ego autem annuntiabo in sæculum ; cantabo Deo Jacob :
11 Zašto povlačiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju?	11 et omnia cornua peccatorum confringam, et exaltabuntur cornua justi.
12 No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spašava!
13 Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi.
14 Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.
15 Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne.
16 Tvoj je dan i noć je tvoja, ti ùčvrsti mjesec i sunce;
17 ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.
18 Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje.
19 Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!
20 Pogledaj na savez svoj, jer svi su zakutci zemlje puni tmina i nasilja.
21 Ne daj da jadnik otiđe postiđen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje!
22 Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi.
23 Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi!