Psalmi 74
123456789101112131415161718192021222324252627282930313233343536373839404142434445464748495051525354555657585960616263646566676869707172737475767778798081828384858687888990919293949596979899100101102103104105106107108109110111112113114115116117118119120121122123124125126127128129130131132133134135136137138139140141142143144145146147148149150
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| Biblija Hrvatski | DIODATI |
|---|---|
| 1 Poučna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje? | 1 Maschil di Asaf O DIO, perchè ci hai scacciati in perpetuo? Perchè fuma l’ira tua contro alla greggia del tuo pasco? |
| 2 Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si šator svoj udario! | 2 Ricordati della tua raunanza, la quale tu acquistasti anticamente; Della tribù della tua eredità che tu riscotesti; Del monte di Sion, nel quale tu abitasti. |
| 3 Korakni k ruševinama vječnim – sve je u Svetištu razorio neprijatelj. | 3 Muovi i passi verso le ruine perpetue, Verso tutto il male che i nemici han fatto nel luogo santo. |
| 4 Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k’o pobjedne znakove. | 4 I tuoi nemici han ruggito in mezzo del tuo Tempio; Vi hanno poste le loro insegne per segnali. |
| 5 Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari, | 5 Ciò sarà noto; come chi, levando ad alto delle scuri, Le avventa contro a un cespo di legne; |
| 6 sjekirom i maljem vrata mu razbijali. | 6 Così ora hanno essi, con iscuri e martelli, Fracassati tutti quanti gl’intagli di quello. |
| 7 Ognju predadoše svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše prebivalište tvoga imena. | 7 Hanno messi a fuoco e fiamma i tuoi santuari, Hanno profanato il tabernacolo del tuo Nome, gettandolo per terra. |
| 8 Rekoše u srcu: »Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!« | 8 Hanno detto nel cuor loro: Prediamoli tutti quanti; Hanno arsi tutti i luoghi delle raunanze di Dio in terra. |
| 9 Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ... | 9 Noi non veggiam più i nostri segni; Non vi è più profeta, E non abbiam con noi alcuno che sappia infino a quando. |
| 10 Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje? | 10 Infino a quando, o Dio, oltraggerà l’avversario? Il nemico dispetterà egli il tuo Nome in perpetuo? |
| 11 Zašto povlačiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju? | 11 Perchè ritiri la tua mano e la tua destra? Non lasciare ch’ella ti dimori più dentro al seno |
| 12 No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spašava! | 12 Ora Iddio già ab antico è il mio Re. Il quale opera salvazioni in mezzo della terra. |
| 13 Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi. | 13 Tu, colla tua forza, spartisti il mare; Tu rompesti le teste delle balene nelle acque. |
| 14 Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim. | 14 Tu fiaccasti i capi del leviatan, E li desti per pasto al popolo de’ deserti. |
| 15 Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne. | 15 Tu facesti scoppiar fonti e torrenti; Tu seccasti fiumi grossi. |
| 16 Tvoj je dan i noć je tvoja, ti ùčvrsti mjesec i sunce; | 16 Tuo è il giorno, tua eziandio è la notte; Tu hai ordinata la luna e il sole. |
| 17 ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu. | 17 Tu hai posti tutti i termini della terra; Tu hai formata la state ed il verno |
| 18 Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje. | 18 Ricordati di questo: che il nemico ha oltraggiato il Signore, E che il popolo stolto ha dispettato il tuo Nome. |
| 19 Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek! | 19 Non dare alle fiere la vita della tua tortola; Non dimenticare in perpetuo la raunanza de’ tuoi poveri afflitti. |
| 20 Pogledaj na savez svoj, jer svi su zakutci zemlje puni tmina i nasilja. | 20 Riguarda al Patto, Perciocchè i luoghi tenebrosi della terra sono ripieni di ricetti di violenza. |
| 21 Ne daj da jadnik otiđe postiđen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje! | 21 Non ritornisene il misero indietro svergognato; Fa’ che il povero afflitto e il bisognoso lodino il tuo Nome. |
| 22 Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi. | 22 Levati, o Dio, dibatti la tua lite; Ricordati dell’oltraggio che ti è fatto tuttodì dallo stolto. |
| 23 Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi! | 23 Non dimenticar le grida de’ tuoi nemici; Lo strepito di quelli che si levano contro a te sale del continuo al cielo |
ITALIANO
ENGLISH
ESPANOL
FRANCAIS
LATINO
PORTUGUES
DEUTSCH
MAGYAR
Ελληνική
לשון עברית
عَرَبيْ