Psalmi 57
123456789101112131415161718192021222324252627282930313233343536373839404142434445464748495051525354555657585960616263646566676869707172737475767778798081828384858687888990919293949596979899100101102103104105106107108109110111112113114115116117118119120121122123124125126127128129130131132133134135136137138139140141142143144145146147148149150
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| Biblija Hrvatski | Sacra Bibbia Garofalo |
|---|---|
| 1 Zborovođi. Po napjevu »Ne pogubi!« Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu. | 1 Per il capocoro. Non distruggere. Di David, carme, quando fuggì di fronte a Saul, nella caverna. |
| 2 Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine. | 2 Pietà di me, o Dio, pietà di me, perché in te si rifugia la mia anima e all’ombra delle tue ali mi riparo, finché passino le calamità. |
| 3 Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro. | 3 Grido a Dio l’Altissimo, al Dio che realizza per me. |
| 4 Nek’ pošalje s nebesa i spasi me, nek’ postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost! | 4 Mandi dai cieli e mi salvi; rinfacci chi mi vuol divorare. Mandi Dio dai cieli la sua grazia e la sua verità. |
| 5 Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naoštren. | 5 lo in mezzo a leoni Vvoraci mi accoscio; gente i cui denti sono lancia e saette e la cui lingua spada affilata. |
| 6 Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek’ je nad svom zemljom! | 6 Esàltati sopra i cieli, o, Dio, su tutta la terra si estenda la tua gloria. |
| 7 Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek’ u nju padnu! | 7 Una rete hanno posto ai miei passi, si scansò la mia anima. Mi hanno scavato davanti una fossa, vi sono caduti nel mezzo. |
| 8 Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati. | 8 È saldo il mio cuore, o Dio, è saldo il mio cuore. Voglio cantare e inneggiare: |
| 9 Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju. | 9 Dèstatì, mia gloria; dèstati, arpa e cetra, sto per svegliare l’aurora! |
| 10 Hvalit ću te, Gospode, među narodima, među pucima pjevat ću tebi: | 10 Ti loderò fra i popoli, Signore, inneggerò a te fra le genti. |
| 11 jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. | 11 Poiché alta fino al cielo è la tua bontà e fino alle nubi la tua verità. |
| 12 Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek’ je nad svom zemljom! | 12 Esàltati sui cieli, o Dio, su tutta la terra si estenda la tua gloria. |