Prva knjiga o Makabejcima 14

¹ Godine sto sedamdeset i druge skupio je kralj Demetrije svoju vojsku i pošao u Mediju da dobije pomoć za rat protiv Trifona.

² Kad je perzijski i medijski kralj Arsak čuo da je Demetrije došao na njegovo područje, posla jednog od svojih zapovjednika da ga uhvati živa.

³ Taj je otišao i porazio Demetrijevu vojsku, a njega uhvatio i doveo Arsaku, koji ga zatvori.

⁴ Zemlja je bila mirna za sve Šimunove vlade. Radio je na dobro svog naroda,
i njegovu su vlast voljeli
i njegovu slavu za sveg mu života.

⁵ Uz ostala slavna djela
zauze Jopu, od nje učini svoju luku
i sebi otvori pristup k morskim otocima.

⁶ Razmakao je međe svog naroda,
zadržao zemlju u ruci

⁷ i skupio mnoštvo zarobljenika.
Zagospodario je Gezerom, Betsurom i Tvrđom,
odande je uklonio poganštinu
i nitko se nije našao da mu odoli.

⁸ Ljudi su mirno obrađivali zemlju,
zemlja je davala svoj prirod,
a drveće u ravnici plodove.

⁹ Starci su na trgovima sjedili,
svi su razgovarali o blagostanju,
mladići su nosili raskošnu odoru i oklop.

¹⁰ Gradove je opskrbio živežem,
opremio ih utvrdama,
slava mu se pronijela do nakraj svijeta.

¹¹ Smirio je zemlju
te Izrael doživje veliku radost.

¹² Svatko je sjedio pod svojom lozom i smokvom
i nitko ga nije uznemirivao.

¹³ Nestali su svi što su ga u zemlji napadali,
i tih su dana kraljevi bili poraženi.

¹⁴ Pridizao je ponizne u svom narodu
i suzbijao sve bezbožnike i zlikovce.
Obdržavao je Zakon,

¹⁵ vratio slavu Svetištu i obogatio ga mnogim posuđem.

¹⁶ Kad se u Rimu i do same Sparte saznalo da je Jonatan umro, nastade velika žalost.

¹⁷ Ali su čuli da ga je kao vrhovni svećenik naslijedio njegov brat Šimun, da je zavladao zemljom i gradovima u njoj

¹⁸ i zato su mu pisali na brončanim pločicama da s njim obnove prijateljstvo i savezništvo koje su već uglavili s njegovim bratom Judom i Jonatanom.

¹⁹ To se pročitalo pred skupštinom u Jeruzalemu.

²⁰ Evo prijepisa pisma što su ga poslali Spartanci:
»Glavari i grad Spartanaca pozdravljaju velikog svećenika Šimuna, starješine, svećenike i sav ostali židovski narod, svoju braću.

²¹ Poslanici koje ste poslali našem narodu kazivali su nam o vašoj slavi i časti i obradovali smo se njihovu dolasku.

²² Mi smo njihov izvještaj zapisali u narodnom vijeću ovako: židovski poslanici, Antiohov sin Numenije i Jasonov sin Antipater, došli su da s nama obnove prijateljstvo.

²³ I narod je odlučio da ljude primi s počastima i da se prijepis njihova izvješća stavi među javne spise, da spartanski narod na to sačuva uspomenu. Osim toga, jedan je prijepis načinjen za vrhovnog svećenika Šimuna.«

²⁴ Poslije toga Šimun je poslao Numenija u Rim s velikim zlatnim štitom, teškim tisuću mina, da s Rimljanima utvrdi savez.

²⁵ Kad je narod saznao za te događaje, reče: »Kako da zahvalimo Šimunu i njegovim sinovima?

²⁶ Jer on se pokazao čvrst, kao i njegova braća i kuća njegova oca. U bojevima je junački odbio izraelske neprijatelje i izvojštio slobodu.« I ispisaše brončane pločice, koje su postavili na stupove na gori Sionu.

²⁷ A evo, u prijepisu, što su napisali:
»Osamnaestog dana mjeseca elula godine sto sedamdeset i druge, a to je treća godina velikog svećenika Šimuna, u Asaramelu,

²⁸ na velikoj skupštini svećenika, naroda, narodnih knezova i zemaljskih starješina objavilo se sljedeće:

²⁹ Dok su se česti ratovi vodili u zemlji, Matatijin sin Šimun, potomak Joaribovih sinova, i njegova braća izlagali su se opasnosti i opirali se protivnicima svog naroda da održe svoje svetište i Zakon i uvelike su proslavili narod.

³⁰ Jonatan je okupio narod i postao veliki svećenik, a zatim se pridružio svom narodu.

³¹ Neprijatelji Židova naumili su osvojiti njihovu zemlju da opustoše njihovo područje i dignu ruke na Svetište.

³² Tada je ustao Šimun i počeo vojevati za narod. Dao je mnogo svoga blaga, opremao oružjem hrabre ljude svog naroda i davao im plaću.

³³ Utvrdio je židovske gradove i Betsur na židovskoj međi, gdje se prije nalazilo neprijateljsko oružje, i ondje je smjestio posadu židovskih ratnika.

³⁴ Utvrdio je i Jopu na moru i Gezer u azotskom kraju, gdje su prije bili neprijatelji. Ondje je naselio Židove i ostavio im sve što im je trebalo za uzdržavanje.

³⁵ Narod je upoznao Šimunovu vjernost i slavu kojom je on nakanio ovjenčati svoj narod. Zbog svih njegovih zasluga, zbog pravde i vjernosti narodu i jer je svime nastojao da podigne narod, postaviše ga za svoga vođu i velikog svećenika.

³⁶ Onih dana on je uspio odstraniti pogane iz zemlje koju su zaposjeli i one iz Davidova grada u Jeruzalemu, gdje su se utvrdili i odakle su provaljivali i onečišćivali okolicu Svetišta i tako teško obeščašćivali njegovu svetost.

³⁷ Smjestio je ondje židovske ratnike i utvrdio Tvrđu da zemlja i grad budu sigurni. Podigao je i jeruzalemske zidove.

³⁸ Zato mu je kralj Demetrije potvrdio vrhovno svećeništvo,

³⁹ podigao ga u red svojih prijatelja i okružio ga velikim sjajem.

⁴⁰ Jer je kralj čuo kako Rimljani Židove nazivaju svojim prijateljima, saveznicima i braćom i kako su Šimunove poslanike počastili,

⁴¹ a Židovi i svećenici zaključili neka im Šimun bude vođa i veliki svećenik dovijeka, dok ne ustane vjerodostojan prorok.

⁴² Neka im bude upravitelj te određuje one koji će se brinuti za dobro Svetišta, za upravu zemljom, za oružje i utvrde.

⁴³ Neka se brine za Svetište. Njega neka svi slušaju, sve isprave u zemlji neka se pišu u njegovo ime, a on da se oblači u grimiz i nosi zlatan nakit.

⁴⁴ Da se ne usudi nitko, ni od naroda ni od svećenika, da štogod osujećuje ili se protivi onome što je on zapovjedio, niti da mimo njega u zemlji saziva skupštine, niti da se oblači grimizom ili nosi zlatnu kopču.

⁴⁵ Tko se god o to ogriješi ili štogod od toga osujeti bit će krivac.

⁴⁶ Sav je narod odobrio da se Šimun ovlasti da radi prema svom nahođenju.

⁴⁷ Šimun je prihvatio i pristao da bude vrhovni svećenik, vojskovođa i knez Židova i svećenika, da bude na čelu svima.«

⁴⁸ Odredili su da se ta isprava ureže u brončane ploče i da se one izlože u predvorju Svetišta na vidljivu mjestu,

⁴⁹ a da se njezini prijepisi pohrane u riznici tako da njima raspolažu Šimun i njegovi sinovi.