| 1 Onda uđoše u Ekbatanu i pođoše prema kući Raguelovoj. Sara im dođe ususret, pozdravi ih i oni nju pozdraviše, pa ih ona uvede u kuću. | 1 Cuando llegaron a Ecbátana, Tobías dijo: «Hermano Azarías, llévame directamente a la casa de nuestro hermano Ragüel». El ángel lo llevó, y encontraron a Ragüel sentado a la puerta del patio. Ellos lo saludaron primero, y él les respondió: «¡Salud, hermanos, sean bienvenidos!». Y los hizo pasar a su casa. |
| 2 Raguel reče Edni, svojoj ženi: »Kako li je ovaj samo nalik na Tobita, moga rođaka!« | 2 Luego dijo a su mujer Edna: «¡Cómo se parece este joven a mi hermano Tobit!». |
| 3 Raguel ih zapita: »Odakle ste, braćo?« Odgovoriše mu: »Mi pripadamo Naftalijevim sinovima koji su bili prognani u Ninivu.« | 3 Edna les preguntó: «¿De dónde son, hermanos?». Ellos les respondieron: «Somos de los hijos de Neftalí deportados a Nínive». |
| 4 Kaza im on: »Poznajete li Tobita, brata našega?« Oni odgovoriše: »Poznajemo ga.« | 4 «¿Conocen ustedes a nuestro hermano Tobit?», les dijo ella. «Sí, lo conocemos», le respondieron. Ella les preguntó: «¿Cómo está?». |
| 5 Onda ih upita: »Je li dobro s njime?« Oni odgovoriše: »Živ je i dobro je.« Tobija nadoda: »To je moj otac.« | 5 «Vive todavía y está bien», le dijeron. Y Tobías agregó: «Es mi padre». |
| 6 Nato ga Raguel zagrli, poljubi ga suznih očiju i blagoslovi ga čudeći se: »Ti si, dakle, sin onoga plemenitog i dobrog čovjeka.« Doznavši da je Tobit izgubio vid, ražalosti se i zaplaka. | 6 Ragüel se levantó de un salto, lo besó y lloró. |
| 7 I žena mu Edna i kći Sara zaplakaše i primiše ih spremno. | 7 Después le dijo: «¡Bendito seas, hijo mío! Tienes un padre excelente. Es una gran desgracia que un hombre tan justo y generoso haya quedado ciego». Y echándose al cuello de su hermano Tobías, se puso a llorar. |
| 8 Potom zaklaše ovna i pripremiše jela u izobilju. | 8 También lloró su mujer Edna y su hija Sara. |
| 9 Tobija kaza Rafaelu: »Brate Azarja, govori o onome o čemu si mi pripovijedao na putu.« | 9 Luego mataron un cordero del rebaño y los recibieron cordialmente. Después de lavarse y bañarse, se pusieron a comer. Entonces Tobías dijo a Rafael: «Hermano Azarías, dile a Ragüel que me dé por esposa a mi hermana Sara». |
| 10 Anđeo prozbori o tom s Raguelom, a on će Tobiji: »Jedi, pij i budi veseo, jer tebi pripada moja kći. Ipak ti moram otkriti istinu: | 10 Ragüel lo oyó y dijo al joven: «Come y bebe, y disfruta de esta noche, porque nadie tiene más derecho que tú, hermano, a casarse con mi hija Sara. Ni siquiera yo puedo dársela a otro, ya que tú eres mi pariente más cercano. Pero ahora, hijo mío, te voy a hablar con toda franqueza. |
| 11 već bijah svoju kćer dao sedmorici, ali kad joj se približiše, svi noću pomriješe. Ali ti sada budi veseo.« | 11 Ya se la he dado a siete de nuestros hermanos, y todos murieron la primera noche que iban a tener relaciones con ella. Por el momento, hijo mío, come y bebe; el Señor intervendrá en favor de ustedes». |
| 12 Tobija odgovori: »Neću ništa okusiti dok se ne odlučite i ne izvršite što treba.« Nato mu Raguel kaza: »Uzmi je od ovoga časa po pravdi: ti si njezin brat i ona pripada tebi. Milosrdni Bog neka vam udijeli sreću.« | 12 Pero Tobías le replicó: «No comeré ni beberé hasta que hayas tomado una decisión sobre este asunto». Ragüel le respondió: «¡Está bien! Ella te corresponde a ti según lo prescrito en la Ley de Moisés, y el Cielo decreta que te sea dada. Recibe a tu hermana. Desde ahora, tú eres su hermano y ella es tu hermana. A partir de hoy es tuya para siempre. Que el Señor los asista esta noche, hijo mío, y les conceda su misericordia y su paz». |
| 13 Zatim pozva Saru, svoju kćer; uzevši je za ruku, dade je kao zaručnicu Tobiji govoreći: »Evo, uzmi je prema Mojsijevu zakonu i odvedi je k svome ocu.« I blagoslovi ih. | 13 Ragüel hizo venir a su hija Sara. Cuando ella llegó, la tomó de la mano y se la entregó a Tobías, diciendo: «Recíbela conforme a la Ley y a lo que está prescrito en el Libro de Moisés, que mandan dártela por esposa. Tómala y llévala sana y salva a la casa de tu padre. ¡Que el Dios del cielo los conduzca en paz por el buen camino!» |
| 14 Onda pozva Ednu, ženu svoju. Dohvativši list, napisa ugovor i udari pečat. Potom počeše blagovati. | 14 Después llamó a la madre y le pidió que trajera una hoja de papiro. En ella redactó el contrato matrimonial, por el que entregaba a su hija como esposa de Tobías, conforme a lo prescrito en la Ley de Moisés. Después empezaron a comer y a beber. |
| 15 Nakon toga pozva Raguel Ednu, ženu svoju, i reče joj: »Sestro, pripremi drugu sobu i uvedi je.« | 15 Ragüel llamó a su esposa Edna y le dijo: «Hermana, prepara la otra habitación, y llévala allí a Sara». |
| 16 Ona uradi kako joj je zapovjedio i uvede je. Kći zaplaka. | 16 Ella fue a preparar la habitación, como se lo había dicho su esposo, llevó allí a Sara y se puso a llorar. Luego enjugó sus lágrimas y le dijo: «¡Animo, hija mía! ¡Que el Señor del cielo cambie tu pena en alegría!». Y salió. |
| 17 Vidjevši suze svoje kćeri, kaza joj: »Budi hrabra, kćerko: Gospodar neba i zemlje neka te nagradi milošću za tvoju bol. Budi hrabra, kćerko!« | |