Druga knjiga o Kraljevima 5
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| Biblija Hrvatski | Sacra Bibbia Garofalo |
|---|---|
| 1 Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bijaše ugledan čovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav. | 1 Naaman, capo dell’esercito del re di Aram, era un uomo potente al cospetto del suo signore e rispettato, perché per mezzo suo Jahvè aveva salvato Aram; eppure quest’uomo tanto prode era lebbroso! |
| 2 Jednom su Aramejci otišli u pljačku i na području izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj. | 2 Ora, avendo gli Aramei fatto una scorreria, rapirono dal paese di Israele una ragazza, la quale passò al servizio di Naaman. |
| 3 Ona reče svojoj gospodarici: »Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!« | 3 Essa disse alla sua signora: «Se il mio signore potesse presentarsi al profeta che è in Samaria! Certo, egli lo libererebbe dalla lebbra». |
| 4 Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: »Tako je i tako rekla djevojka koja je došla iz zemlje izraelske.« | 4 Naaman andò a raccontare la cosa al suo signore: «La fanciulla della terra di Israele ha detto così e così». |
| 5 Aramejski kralj odgovori: »Idi onamo! Ja ću poslati pismo kralju izraelskom.« Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; šest tisuća zlatnih šekela i deset svečanih haljina. | 5 Il re di Aram rispose: «Va’ pure; io stesso scriverò qualche cosa al re di Israele». Quegli si mise in viaggio, prese con sé dieci talenti d’argento, seimila sicli d’oro e dieci cambi di vesti. |
| 6 I predade kralju izraelskom pismo što kazivaše: »Uz pismo koje ti stiže šaljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izliječiš od gube.« | 6 Portò poi questo scritto per il re: «... E ora sappi che, quando ti giungerà questa lettera, ti ho inviato Naaman mio servitore, perché lo risani dalla lebbra». |
| 7 Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razdera haljine na sebi i reče: »Zar sam ja Bog da mogu usmrćivati i oživljavati te ga ovaj šalje k meni da ga izliječim od njegove gube? Gledajte samo kako traži povoda da me napadne!« | 7 Appena il re di Israele lesse la lettera, si stracciò le vesti ed esclamò: «Sono forse Dio perché possa far morire e vivere, dal momento che costui mi manda una persona da guarire dalla lebbra? Considerate bene e vedrete che, certo, egli cerca pretesti contro di me». |
| 8 A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi odjeću, poruči kralju: »Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo dođe k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu.« | 8 Quando Eliseo, uomo di Dio, udì che il re di Israele si era stracciato le vesti, gli mandò a dire: «Perché ti sei stracciato le vesti? Venga pure da me ed egli si persuaderà che c’è un profeta in Israele». |
| 9 I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuće. | 9 Naaman giunse con i suoi cavalli e i suoi carri e si fermò alla porta della casa di Eliseo. |
| 10 A Elizej poruči dolazniku: »Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo će ti opet biti čisto.« | 10 Questi gli inviò un messaggero per dirgli: «Va’ a lavarti sette volte nel Giordano; il tuo corpo dovrà ritornare a te come prima e tu sarai mondo». |
| 11 Naaman se naljuti i pođe govoreći: »Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Jahve, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. | 11 Ma Naaman, sdegnato, partì dicendo: «Ecco, io pensavo tra me: “Egli certamente uscirà, si fermerà, invocherà il nome di Jahvè suo Dio, agitando la mano verso la parte infetta e così risanerà la lebbra”. |
| 12 Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem čist?« Okrenu se i ode odande ljutit. | 12 I fiumi di Damasco, l’Abana e il Parpar, non sono forse migliori di tutte le acque di Israele. Se mi bagnassi in essi, non potrei ritornare puro?» Così, preso il cammino del ritorno, se ne andava tutto infuriato. |
| 13 Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: »Oče moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio? A nekmoli kad ti je rekao: ‘Okupaj se, i bit ćeš čist.’« | 13 Ma i suoi servitori gli si avvicinarono e gli dissero: «Se il profeta ti avesse comandato una cosa difficile, tu l’avresti eseguita. Tanto più ora che ti ha ordinato: “Lavati e sarai mondo”». |
| 14 I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta – očistio se! | 14 Allora quegli discese verso il Giordano e vi si tuffò sette volte, secondo la parola dell’uomo di Dio. Il suo corpo tornò come quello di un bimbo e così divenne puro. |
| 15 Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: »Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge.« | 15 Naaman ritornò dall’uomo di Dio insieme con tutto il seguito. Entrò, stette innanzi a lui e disse: «Ecco, io so che in tutta la terra non c’è nessun dio eccetto che in Israele. Ora, accetta un regalo dal tuo servitore». |
| 16 Ali on odgovori: »Tako mi živog Jahve, komu služim, ne primam.« Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede. | 16 Eliseo rispose: «Per la vita di Jahvè davanti al quale sto: non prenderò nulla!» Quegli insistette perché accettasse, ma l’altro rifiutò. |
| 17 Tada Naaman reče: »Dobro, kad nećeš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neće više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima, nego samo Jahvi. | 17 Naaman allora disse: «benché tu non accetti, permetti che sia regalata a me tuo servitore un po’ di terra corrispondente al carico di due muli; il tuo servitore non offrirà più nessun olocausto o sacrificio alle divinità straniere, ma solo a Jahvè. |
| 18 A Jahve neka oprosti ovo sluzi tvome: kad moj gospodar pođe u hram Rimonov da se ondje pokloni, pa se nasloni na moju ruku, onda bih se i ja poklonio u hramu Rimonovu. Neka Jahve oprosti taj čin sluzi tvome.« | 18 Questi poi perdoni il tuo servitore, quando il mio signore entrerà nel tempio di Rimmon. Voglia Jahvè perdonare il tuo servitore per questa azione». |
| 19 A on mu reče: »Idi s mirom.« I udalji se Naaman i prijeđe dio puta. | 19 Eliseo rispose: «Va’ in pace!» Dopo aver percorso però un tratto di cammino, |
| 20 Gehazi, momak Elizeja, Božjega čovjeka, pomisli: »Moj je gospodar poštedio Naamana, toga Aramejca, i nije primio ništa od onoga što mu je ponudio. Tako mi živog Jahve, potrčat ću ja za njim i uzet ću štogod od njega.« | 20 Ghekhazi, il giovane di Eliseo uomo di Dio, pensò: «Ecco, il mio signore si è guardato dal prendere dalla mano di Naaman l’Arameo ciò che questi aveva portato. Per la vita di Jahvè! Voglio corrergli dietro e prendere qualcosa». |
| 21 I Gehazi pohitje za Naamanom. Kada ga je Naaman vidio da za njim trči, skoči mu sa svojih kola ususret i upita ga: »Je li sve dobro?« | 21 Ghekhazi inseguì dunque Naaman: questi lo scorse corrergli dietro, saltò giù dal carro per andargli incontro e gli chiese: «Va tutto bene?» |
| 22 On odgovori: »Dobro je. Moj gospodar šalje me da ti kažem: upravo su stigla dva mladića iz Efrajimove gore, dvojica od proročkih sinova. Daj za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine.« | 22 Egli rispose: «Tutto bene. Il mio signore mi manda a dirti: “Dalla montagna di Efraim sono giunti or ora da me due giovani tra i figli dei profeti; sii buono, regala loro un talento d’argento e due cambi di vesti”». |
| 23 Naaman reče: »Uzmi, molim te, dva telenta!« I navaljivaše da uzme. I zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predade ih dvojici svojih momaka da ih nose pred njim. | 23 Naaman disse: «Fammi il piacere: prendi due talenti». Insistette con lui e legò in due borse due talenti d’argento insieme con i due cambi di vesti. Le consegnò poi ai suoi servitori affinché gliele portassero innanzi. |
| 24 Kad je Gehazi stigao do Ofela, uze ih iz njihovih ruku i pohrani ih u kući. Zatim otpusti ljude i oni odoše. | 24 Giunti alla collina, Ghekhazi le prese dalle loro mani, le depose in casa e rimandò quegli uomini, i quali se ne andarono. |
| 25 Kad je došao, stao je pred svoga gospodara. Elizej ga upita: »Odakle, Gehazi?« On odgovori: »Tvoj sluga nije nikamo odlazio.« | 25 Poi andò a presentarsi al suo signore. Eliseo però gli domandò: «Donde vieni, Ghekhazi?» Questi rispose: «Il tuo servitore non è andato in nessuna parte». |
| 26 Ali Elizej reče: »Nije li duh moj bio s tobom kad je netko sišao sa svojih kola te izišao preda te? Sad si primio srebro, pa možeš kupiti maslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i sluškinje. | 26 L’altro però soggiunse: «Non si è messo forse in moto il mio cuore, quando un uomo si è voltato dal cocchio per venirti incontro? Ora hai ricevuto probabilmente denaro per comprarti giardini, oliveti, vigne, bestiame minuto e grosso, schiavi e schiave? |
| 27 Ali će se guba Naamanova prilijepiti za te i za tvoje potomstvo zauvijek.« I Gehazi se udalji od njega, bijel od gube kao od snijega. | 27 Ma la lebbra di Naaman si attaccherà a te e alla tua stirpe per sempre». Quegli si allontanò da lui, bianco di lebbra come la neve. |