Knjiga Postanka 8

¹Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.²Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.³Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale,⁴a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata.⁵Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci.⁶Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji;⁷ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile.⁸Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.⁹Ali golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju.¹⁰Počeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.¹¹Prema večeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.¹²Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.¹³Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje.
Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela.¹⁴A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.¹⁵Tada Bog reče Noi:¹⁶»Iziđi iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.¹⁷Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!«¹⁸I Noa iziđe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih.¹⁹Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice – svi stvorovi što se zemljom miču – iziđu iz korablje, vrsta za vrstom.²⁰I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.²¹Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: »Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, ta čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.²²Sve dok zemlje bude,
sjetve, žetve,
studeni, vrućine,
ljeta, zime,
dani, noći
nikada prestati neće.«

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati