Evanđelje po Mateju 9

¹ I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad.

² Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: »Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!«

³ A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: »Ovaj huli!«

⁴ Prozrevši njihove misli, Isus reče: »Zašto snujete zlo u srcima?

⁵ Ta što je lakše reći: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi’?

⁶ Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetomu: »Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!«

⁷ I on usta te ode kući.

⁸ Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.

⁹ Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.

¹⁰ Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima.

¹¹ Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?«

¹² A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima.

¹³ Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«

¹⁴ Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?«

¹⁵ Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!«

¹⁶ »A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa.«

¹⁷ »I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.«

¹⁸ Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: »Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će.«

¹⁹ Isus usta te s učenicima pođe za njim.

²⁰ I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine.

²¹ Mislila je: »Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.«

²² A Isus se okrenu i vidjevši je reče: »Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.« I žena bî spašena od toga časa.

²³ I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa

²⁴ reče: »Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava.« Oni mu se podsmjehivahu.

²⁵ A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bî uskrišena.

²⁶ I razglasi se to po svem onom kraju.

²⁷ Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: »Smiluj nam se, Sine Davidov!«

²⁸ A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: »Vjerujete li da mogu to učiniti?« Kažu mu: »Da, Gospodine!«

²⁹ Tada se dotače njihovih očiju govoreći: »Neka vam bude po vašoj vjeri.«

³⁰ I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: »Pazite da nitko ne dozna!«

³¹ Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju.

³² Tek što oni iziđoše, gle, doniješe mu njemaka opsjednuta.

³³ Pošto izagna đavla, progovori njemak. Mnoštvo se čudom čudilo i govorilo: »Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!«

³⁴ A farizeji govorahu: »Po poglavici đavolskome izgoni đavle.«

³⁵ I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.

³⁶ Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.

³⁷ Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo, a radnikâ malo.

³⁸ Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«